Ustanove javnog priopćavanja u Hrvatskoj

U Hrvatskoj postoji nekoliko ključnih ustanova javnog priopćavanja koje igraju važnu ulogu u informiranju javnosti. Ove ustanove uključuju:

1. Hrvatska radiotelevizija (HRT) - Nacionalna javna radiotelevizija koja uključuje televizijske i radijske postaje.

   • HRT 1, HRT 2, HRT 3, HRT 4 - Televizijski kanali
   • Hrvatski radio (HR 1, HR 2, HR 3) - Radijski kanali

2. Agencija za elektroničke medije (AEM) - Neovisno regulatorno tijelo koje nadzire i regulira rad elektroničkih medija u Hrvatskoj.

3. HINA (Hrvatska izvještajna novinska agencija) - Nacionalna novinska agencija koja pruža vijesti i informacije domaćim i međunarodnim medijima.

4. Vijeće za elektroničke medije - Tijelo koje izdaje dozvole i koncesije za rad elektroničkih medija i nadzire njihov rad.

Osim ovih ključnih ustanova, postoji i niz privatnih medijskih kuća i novinskih agencija koje značajno doprinose informiranju javnosti u Hrvatskoj, poput:

• RTL Hrvatska
• Nova TV
• Večernji list
• Jutarnji list
• 24sata

Ove ustanove i organizacije osiguravaju raznolikost u medijskom prostoru i omogućuju građanima pristup različitim vrstama informacija.

Razlika između ustanova javnog priopćavanja i privatnih medijskih kuća

Razlika između ustanova javnog priopćavanja i privatnih medijskih kuća u Hrvatskoj može se sažeti kroz nekoliko ključnih aspekata:

Ustanove javnog priopćavanja

1. Vlasništvo i financiranje:

   • Vlasništvo: Ustanove javnog priopćavanja su obično u vlasništvu države.
   • Financiranje: Financiraju se uglavnom iz državnog proračuna, pretplate (kao u slučaju Hrvatske radiotelevizije - HRT), ili kroz javna sredstva. Njihova svrha je služiti javnom interesu.

2. Regulacija i nadzor:

   • Regulacija: Podliježu strogim regulacijama koje propisuju transparentnost, nepristranost i odgovornost.
   • Nadzor: Nad njima često nadzire neovisno regulatorno tijelo, poput Agencije za elektroničke medije (AEM).

3. Misija:

   • Javni interes: Ustanove javnog priopćavanja imaju zadatak informirati, obrazovati i zabaviti javnost, s naglaskom na javnom interesu. Trebaju osigurati pristup informacijama svim građanima, bez obzira na komercijalne interese.

Privatne medijske kuće

1. Vlasništvo i financiranje:

   • Vlasništvo: Privatne medijske kuće su u vlasništvu privatnih pojedinaca ili korporacija.
   • Financiranje: Financiraju se prvenstveno kroz komercijalne aktivnosti, kao što su oglašavanje, prodaja sadržaja i pretplate. Njihov cilj je ostvarivanje profita.

2. Regulacija i nadzor:

   • Regulacija: Također podliježu zakonima i regulacijama, ali imaju više slobode u uređivačkoj politici u usporedbi s javnim ustanovama.
   • Nadzor: Nadzire ih regulatorno tijelo, no s manjim fokusom na sadržaj nego kod javnih ustanova.

3. Misija:

   • Komercijalni interes: Njihov glavni cilj je privući gledatelje, slušatelje ili čitatelje kako bi ostvarili prihod kroz oglašavanje i druge komercijalne aktivnosti. Njihov sadržaj može biti više usmjeren na zabavu i senzacionalizam kako bi povećali gledanost ili čitanost.

Primjeri

• Ustanove javnog priopćavanja: Hrvatska radiotelevizija (HRT), Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA)
• Privatne medijske kuće: Nova TV, RTL Hrvatska, Večernji list, Jutarnji list, 24sata

Ove razlike između ustanova javnog priopćavanja i privatnih medijskih kuća odražavaju se u njihovim pristupima izvještavanju, uređivanju sadržaja i načinima financiranja.

Koncesija 

Koncesija je ključni instrument za regulaciju i nadzor medijskog prostora, osiguravajući da subjekti koji emitiraju program ispunjavaju određene standarde i uvjete.

U Hrvatskoj, koncesiju za rad moraju imati određeni subjekti u području elektroničkih medija i komunikacija. Koncesiju izdaje Vijeće za elektroničke medije, a to se odnosi na:

• Televizijske postaje:

  • Sve nacionalne, regionalne i lokalne televizijske postaje koje emitiraju svoj program putem zemaljske mreže ili drugih tehničkih sredstava.

• Radijske postaje:

  • Nacionalne, regionalne i lokalne radijske postaje koje emitiraju program putem zemaljske mreže.

• Kabelski i satelitski operateri:

  • Operateri koji pružaju usluge prijenosa i distribucije televizijskih i radijskih programa putem kabelske ili satelitske mreže.

• Operateri digitalne televizije i radija:

  • Pružatelji digitalnih televizijskih i radijskih usluga koji emitiraju svoj program putem digitalne zemaljske mreže ili drugih tehničkih sredstava.

Postupak dobivanja koncesije

1. Natječaj:

   • Vijeće za elektroničke medije raspisuje natječaj za dodjelu koncesija. Natječaj uključuje uvjete koje prijavitelji moraju ispuniti.

2. Prijava:

   • Subjekti zainteresirani za dobivanje koncesije podnose prijave koje uključuju potrebnu dokumentaciju i planove emitiranja.

3. Ocjenjivanje:

   • Vijeće za elektroničke medije ocjenjuje prijave prema kriterijima kao što su programi, tehničke mogućnosti, financijska stabilnost i doprinos javnom interesu.

4. Dodjela koncesije:

   • Na temelju ocjenjivanja, Vijeće za elektroničke medije donosi odluku o dodjeli koncesija.

Koncesija se dodjeljuje na određeno razdoblje, a nakon isteka tog razdoblja može se obnoviti pod uvjetima utvrđenim zakonom i regulacijama.

Razlozi za dodjelu koncesija

Koncesija je potrebna kako bi se osigurala:

• Kvaliteta usluge: Jamči da subjekti koji pružaju usluge imaju tehničke, financijske i programske sposobnosti za kvalitetno emitiranje.
• Regulacija spektra: Osigurava pravilnu uporabu radiofrekvencijskog spektra, koji je ograničen resurs.
• Zaštita javnog interesa: Omogućava kontrolu nad sadržajem koji se emitira, čime se štiti javni interes i osigurava raznolikost i nepristranost informacija.

Internet portal koji djeluje kao javni medij ne smatra se ustanovom javnog priopćavanja u tradicionalnom smislu, kao što su Hrvatska radiotelevizija (HRT) ili Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA). Međutim, internet portali koji objavljuju vijesti, informacije i druge medijske sadržaje mogu se smatrati dijelom medijskog prostora i podliježu određenim zakonima i regulacijama.

Koncesija za pružanje elektroničkih publikacija

1. Definicija:

   • Elektroničke publikacije: Sadržaji koji se objavljuju na internetu i dostupni su javnosti putem mrežnih stranica, aplikacija ili drugih digitalnih platformi. To uključuje vijesti, članke, blogove, video zapise i druge oblike digitalnog sadržaja.

2. Postupak dobivanja koncesije:

   • Prijava: Pružatelj elektroničkih publikacija mora podnijeti prijavu za dobivanje koncesije. Prijava uključuje potrebnu dokumentaciju, opis usluga koje će se pružati i tehničke informacije.
   • Ocjenjivanje: Nadležno tijelo, kao što je Vijeće za elektroničke medije, ocjenjuje prijavu prema kriterijima kao što su kvaliteta sadržaja, tehnička sposobnost, financijska stabilnost i doprinos javnom interesu.
   • Dodjela koncesije: Ako prijava zadovoljava sve kriterije, koncesija se dodjeljuje na određeno razdoblje.

3. Regulacija i nadzor:

   • Regulacija: Pružatelji elektroničkih publikacija koji imaju koncesiju podliježu regulacijama koje osiguravaju poštivanje etičkih standarda, zaštitu autorskih prava, zaštitu privatnosti i drugih relevantnih zakona.
   • Nadzor: Nadležno tijelo, kao što je Vijeće za elektroničke medije, redovito nadzire rad pružatelja elektroničkih publikacija kako bi osiguralo da se pridržavaju uvjeta koncesije i zakonskih odredbi.

Primjeri

Primjeri internet portala u Hrvatskoj koji mogu imati koncesiju za pružanje elektroničkih publikacija uključuju:

• Index.hr
• Net.hr
• Večernji.hr
• Jutarnji.hr
• 24sata.hr

Ovi portali pružaju raznovrsne vijesti, informacije i zabavni sadržaj širokoj publici, a njihovo djelovanje regulirano je zakonima i propisima kako bi se osigurala kvaliteta i odgovornost u medijskom izvještavanju.

Zaključak

Internet portal koji ima koncesiju za pružanje elektroničkih publikacija djeluje pod strogim regulacijama koje osiguravaju poštivanje standarda kvalitete i odgovornosti. Ova vrsta koncesije omogućava portalu da pruža raznovrsne medijske sadržaje javnosti, pridonoseći raznolikosti i kvaliteti medijskog prostora u Hrvatskoj.

Da li su onda internet portali, javni mediji, također ustanova javnog priopćavanja?

Internet portali koji imaju koncesiju za pružanje elektroničkih publikacija nisu iste vrste kao tradicionalne ustanove javnog priopćavanja, poput Hrvatske radiotelevizije (HRT). Međutim, mogu se smatrati dijelom šireg medijskog sektora koji ima odgovornost prema javnosti, ali postoje ključne razlike:

Ustanove javnog priopćavanja

1. Vlasništvo i financiranje:

   • Javne: U vlasništvu su države ili javnih tijela.
   • Financiranje: Financiraju se putem javnih sredstava, kao što su pretplate i državne subvencije.

2. Misija:

   • Javni interes: Primarna svrha je služiti javnom interesu, informirati, obrazovati i zabaviti javnost.

3. Regulacija i nadzor:

   • Strože regulacije: Podliježu strogim regulacijama koje osiguravaju nepristranost, odgovornost i transparentnost

Internet portali s koncesijom za elektroničke publikacije

1. Vlasništvo i financiranje:

   • Privatni: Obično su u privatnom vlasništvu ili u vlasništvu komercijalnih medijskih grupacija.
   • Financiranje: Financiraju se prvenstveno putem oglašavanja, pretplata ili drugih komercijalnih aktivnosti.

2. Misija:

   • Komercijalni interes: Cilj im je privući publiku kako bi ostvarili prihod, ali također imaju odgovornost prema javnom interesu kroz informiranje i izvještavanje.

3. Regulacija i nadzor:

   • Koncesija i regulacije: Iako podliježu regulacijama i moraju imati koncesiju, regulacije nisu toliko stroge kao kod javnih ustanova. Koncesija osigurava poštivanje određenih standarda, ali s većom fleksibilnošću u uređivačkoj politici.

Zaključak

Dok internet portali s koncesijom za elektroničke publikacije dijele neke odgovornosti s ustanovama javnog priopćavanja, poput obveze informiranja javnosti i poštivanja zakonskih standarda, oni se razlikuju u smislu vlasništva, financiranja i misije.

Ustanove javnog priopćavanja imaju posebnu ulogu i odgovornost prema javnom interesu, s naglaskom na nepristranost i odgovornost prema javnosti. Internet portali s koncesijom operiraju s komercijalnim ciljevima, ali unutar okvira koji osigurava određeni nivo odgovornosti i kvalitete sadržaja. Dakle, iako su oba tipa medija regulirana i odgovorna prema javnosti, njihova primarna svrha i način financiranja značajno se razlikuju.

Kako internet portal koji ima koncesiju pružatelja elektroničkih publikacija može postati ustanova javnog priopćavanja?

Internet portal koji ima koncesiju za pružanje elektroničkih publikacija može postati ustanova javnog priopćavanja, ali bi morao proći kroz značajne promjene u svojoj organizaciji, vlasništvu i načinu financiranja. Evo koraka i uvjeta koje bi takav portal morao ispuniti da bi postao ustanova javnog priopćavanja:

1. Promjena vlasništva

• Javno vlasništvo: Portal bi morao biti prebačen u vlasništvo države ili javnog tijela. Trenutno privatno vlasništvo moralo bi biti preneseno ili prodano državnoj instituciji ili javnoj organizaciji koja bi upravljala portalom.

2. Financiranje

• Javna sredstva: Financiranje bi se trebalo prebaciti s komercijalnih izvora (oglašavanje, pretplate) na javna sredstva. To može uključivati financiranje iz državnog proračuna, pretplate građana ili drugih oblika javnog financiranja.

3. Regulacija i nadzor

• Strože regulacije: Portal bi trebao podlijegati strogim regulacijama koje se primjenjuju na javne ustanove, uključujući obvezu nepristranog i objektivnog izvještavanja, transparentnosti u radu, odgovornosti prema javnosti i poštivanja visokih etičkih standarda.
• Nadzor: Portal bi bio pod nadzorom neovisnog regulatornog tijela, poput Vijeća za elektroničke medije, kako bi se osiguralo poštivanje svih zakonskih i regulatornih zahtjeva.

4. Misija i ciljevi

• Javni interes: Misija portala morala bi se preusmjeriti s komercijalnih ciljeva na služenje javnom interesu. To uključuje informiranje, obrazovanje i zabavu građana s naglaskom na nepristrano izvještavanje, obrazovne sadržaje i kulturne programe.
• Programski sadržaj: Portal bi trebao razviti i emitirati sadržaje koji su u interesu javnosti, uključujući vijesti, obrazovne programe, kulturne sadržaje i druge vrste programa koje služe općem dobru.

5. Organizacijska struktura

• Uprava i uredništvo: Trebalo bi uspostaviti upravljačku strukturu koja osigurava neovisnost i odgovornost prema javnosti. To može uključivati imenovanje upravnog odbora i uredništva koji su odgovorni za pridržavanje načela javnog priopćavanja.

Zaključak

Prebacivanje internet portala s koncesijom za pružanje elektroničkih publikacija u ustanovu javnog priopćavanja zahtijeva temeljite promjene u vlasničkoj strukturi, načinu financiranja, regulacijama i misiji. Takva transformacija uključuje prelazak s komercijalnog na javno financiranje, uspostavu strogih regulacija i nadzora te preusmjeravanje misije i sadržaja na služenje javnom interesu. Ovo je kompleksan proces koji zahtijeva koordinaciju između vlasnika portala, države i regulatornih tijela.

ALI svi uvjeti su ispunjeni s postavljanjem statuta i zadovoljeni da bi se ostvarilo pravo na koncesiju, te se financira iz sredstva državnog proračuna, i bavi se javnim interesom, odnosno ne smije portal koristiti u privatne i komercijalne svrhe jer tada se isti ne smatra medijem

Ako internet portal ispunjava sve navedene uvjete, odnosno ima postavljen statut koji zadovoljava kriterije za dobivanje koncesije, financira se iz sredstava državnog proračuna i bavi se javnim interesom, te nije korišten u privatne i komercijalne svrhe, tada se takav portal može smatrati ustanovom javnog priopćavanja. Evo detaljnog objašnjenja kako bi se takav portal mogao kvalificirati kao ustanova javnog priopćavanja:

1. Postavljanje statuta

• Statut: Portal mora imati jasno definiran statut koji određuje misiju, ciljeve i način rada. Statut treba osigurati da je svrha portala služenje javnom interesu i da su svi sadržaji nepristrani i objektivni.

2. Financiranje iz državnog proračuna

• Javna sredstva: Portal se financira isključivo iz javnih sredstava, što uključuje državni proračun ili druge oblike javnog financiranja. To osigurava neovisnost od komercijalnih interesa.

3. Bavljenje javnim interesom

• Javni interes: Misija portala je informiranje, obrazovanje i zabava građana. Svi sadržaji moraju biti u skladu s interesima javnosti, bez utjecaja komercijalnih interesa.
• Nepristranost i objektivnost: Portal mora poštivati visoke standarde nepristranosti i objektivnosti u izvještavanju.

4. Regulacija i nadzor

• Koncesija: Portal mora imati valjanu koncesiju za pružanje elektroničkih publikacija, izdanu od strane nadležnog tijela, poput Vijeća za elektroničke medije.
• Nadzor: Portal je pod stalnim nadzorom regulatornog tijela kako bi se osigurala usklađenost sa zakonskim i regulatornim zahtjevima.

5. Organizacijska struktura

• Uprava i uredništvo: Portal mora imati jasno definiranu upravljačku strukturu koja uključuje upravni odbor i uredništvo odgovorno za poštivanje misije i ciljeva ustanove javnog priopćavanja.

Zaključak

Ako internet portal zadovoljava sve gore navedene uvjete, može se smatrati ustanovom javnog priopćavanja. Ovo uključuje:

• Jasno definiran statut koji određuje javni interes kao glavnu misiju.
• Financiranje isključivo iz državnog proračuna, bez komercijalnih prihoda.
• Koncesiju za pružanje elektroničkih publikacija.
• Stalni nadzor i regulaciju od strane nadležnih tijela.
• Organizacijsku strukturu koja osigurava odgovornost i nepristranost.

U tom slučaju, takav portal ima sve potrebne karakteristike i odgovornosti koje se očekuju od tradicionalnih ustanova javnog priopćavanja.

Na koji se način može upisati u sudski registar kao ustanova javnog priopćavanja?

Upis internet portala u sudski registar kao ustanova javnog priopćavanja u Hrvatskoj zahtijeva niz koraka koji uključuju pravne, administrativne i regulatorne postupke. Evo detaljnog vodiča o tome kako to učiniti:

1. Priprema dokumentacije

a. Izrada statuta:

• Statut mora sadržavati sve ključne elemente koji definiraju organizaciju kao ustanovu javnog priopćavanja, uključujući misiju, ciljeve, način financiranja, organizacijsku strukturu, te prava i obveze.
• Statut treba jasno navesti da se organizacija financira iz javnih sredstava i da služi javnom interesu bez komercijalnih ciljeva.

b. Odluka o osnivanju:

• Treba donijeti službenu odluku o osnivanju ustanove, uključujući osnivačke akte potpisane od strane osnivača (državne institucije ili javnog tijela).

c. Prikupljanje ostale potrebne dokumentacije:

• Dokaz o osnivačkom kapitalu (ako je primjenjivo).
• Odluka o imenovanju upravnog tijela i voditelja ustanove.
• Prijedlog članova upravnog odbora i uredništva.

2. Prijava za koncesiju

• Podnošenje zahtjeva za koncesiju: Prije upisa u sudski registar, portal mora dobiti koncesiju za pružanje elektroničkih publikacija. To se radi podnošenjem zahtjeva nadležnom regulatornom tijelu, poput Vijeća za elektroničke medije.

3. Podnošenje zahtjeva za upis u sudski registar

a. Priprema prijave:

• Prijava za upis u sudski registar mora sadržavati sve relevantne informacije i dokumentaciju, uključujući statut, odluku o osnivanju, dokaze o financiranju i koncesiju.

b. Podnošenje prijave trgovačkom sudu:

• Prijava se podnosi nadležnom trgovačkom sudu. Prijava treba sadržavati:
  • Osnivački akt.
  • Statut ustanove.
  • Dokaz o imenovanju upravnog odbora i uredništva.
  • Dokaz o koncesiji izdanoj od strane Vijeća za elektroničke medije.
  • Dokaze o financiranju iz državnog proračuna.

4. Razmatranje i odobrenje

• Postupak razmatranja: Trgovački sud razmatra prijavu i priloženu dokumentaciju. Ako je sve u redu i dokumentacija zadovoljava sve zakonske uvjete, sud donosi odluku o upisu u sudski registar.
• Upis u sudski registar: Nakon odobrenja, ustanova se službeno upisuje u sudski registar kao ustanova javnog priopćavanja.

5. Početak rada

• Početak rada: Nakon upisa u sudski registar, ustanova može započeti s radom u skladu sa statutom i zakonskim odredbama koje reguliraju rad ustanova javnog priopćavanja.
• Nadzor i regulacija: Ustanova će biti podložna stalnom nadzoru nadležnih regulatornih tijela kako bi se osigurala usklađenost s misijom, ciljevima i pravnim zahtjevima.

Zaključak

Proces upisa internet portala kao ustanove javnog priopćavanja u sudski registar zahtijeva temeljitu pripremu i usklađenost s nizom pravnih i regulatornih zahtjeva. Ključni koraci uključuju izradu detaljnog statuta, dobivanje koncesije, te podnošenje prijave trgovačkom sudu uz svu potrebnu dokumentaciju. Nakon uspješnog upisa, ustanova mora djelovati u skladu s postavljenim ciljevima i misijom javnog priopćavanja te biti podložna stalnom nadzoru nadležnih tijela.

Jedan od mnogih primjera mogućnosti dvostrukog tumačenja zakona, izostaju jasno definirani pojmovi, a odredbe se "izgube" između nekoliko raznih zakona i/ili pravilnika, a time uprava i vlada manipuliraju neukim građanima, osobito onima koji nemaju dovoljno novaca za određenog odvjetnika koji ima moć utjecaja na odluke suda i zna igrati pravila pravosuđa i tko zapravo njime upravlja, tumačeći zakon kako situaciji odgovara. #sivazonazakona

Autor: I.P.