Što u članku nedostaje?

Podaci o korisnicama sigurnih kuća u isto razdoblje nisu navedeni, iako su upravo sigurne kuće često jedini spas za žene i djecu izložene nasilju. Bez tih podataka, ne možemo razumjeti pravu dimenziju problema ni koliko je žena doista zatražilo i dobilo zaštitu.

Primjer iz prakse:

> Udruga Hera iz Koprivničko-križevačke županije od 2021. zbrinula je 29 žena i 45 djece, dok su nakon proširenja kapaciteta evidentirali dodatnih 6 žena i 17 djece (jutarnji.hr).

> Sigurne kuće su najzastupljenije u Zagrebu i okolici, dok ih u nekim županijama uopće nema (n1info.hr).

Koliko nasilnika je na slobodi?

Članak uopće ne spominje koliko je nasilnika na slobodi, uključujući one koji su već počinili više kaznenih djela, a žene nemaju adekvatnu zaštitu. To stvara lažni kontrast u kojem se problem "lažnih optužbi" stavlja u prvi plan, dok stvarna sigurnost žrtava ostaje zanemarena.

Sigurne kuće: utočište ili nedovoljna zaštita?

U Hrvatskoj žene i djeca traže spas u sigurnim kućama, no njihovi kapaciteti su ograničeni i neravnomjerno raspoređeni. Dok neke županije nemaju niti jednu sigurnu kuću, u Zagrebu i okolici mjesta nema dovoljno za sve kojima je hitno potrebna zaštita.

Županija - Broj sigurnih kuća -  Kapacitet (broj osoba) - Procjena korisnica godišnje*

Grad Zagreb -  5 - 80 - 150+

Zagrebačka - 2 - 30 - 50+

Koprivničko-križevačka - 1 - 20 - 30+

Osječko-baranjska - 1 - 15 - 25+

Primorsko-goranska - 1 - 12 - 20+

*Podaci su okvirni, temelje se na izvještajima udruga i dostupnim službenim informacijama.

Prilikom podnošenja prijave nasilja, svaka osoba je jasno i uvijek upozorena da je lažna prijava kazneno djelo te da može imati ozbiljne pravne posljedice. Ovo upozorenje je sastavni dio postupka prijave i ima za cilj osigurati istinitost i ozbiljnost prijavljenih navoda. Svjesno podnošenje neistinite prijave može dovesti do pokretanja kaznenog postupka protiv prijavitelja.

Zašto tvrdnja da su “lažne optužbe” glavni uzrok prenatrpanosti zatvora obmanjuje javnost i šteti žrtvama

Članak iz Expressa sugerira da su “lažne optužbe” i veliki broj istražnih zatvorenika glavni razlog prenatrpanosti hrvatskih zatvora. Ovakav pristup je vrlo problematičan jer:

⚠️ Prenatrpanost zatvora ima višestruke i složene uzroke, uključujući dugotrajna suđenja, prekomjernu primjenu istražnog zatvora, recidivizam i manjak alternativnih sankcija.

⚠️ Fokusiranje samo na “lažne optužbe” omalovažava stvarne žrtve nasilja, a ujedno odvraća pažnju od nužnih reformi u pravosudnom sustavu.

⚠️ Ne spominje se da veliki broj nasilnika i zlostavljača ostaje na slobodi, dok žene i djeca ostaju nezaštićeni.

Opasnost od stigmatizacije žrtava nasilja

Statistike pokazuju da su lažne prijave nasilja izrazito rijetke — procjenjuje se da ih je manje od 3% svih prijava nasilja u obitelji i spolnog nasilja. No, medijski naslovi koji sugeriraju da su “lažne optužbe” česte, doprinose:

‼️ Obeshrabrivanju žena da prijave nasilje, jer se boje da im se neće vjerovati.

‼️ Jačanju stereotipa da su žrtve neiskrene ili manipulativne, što otežava pristup pravdi i zaštiti.

‼️ Minimiziranju problema nasilja i njegovih razarajućih posljedica na žrtve i društvo u cjelini.

Takve poruke mogu ozbiljno ugroziti sigurnost žena i djece u Hrvatskoj.

⚠️ Prenatrpanost zatvora rezultat je složenih društvenih i sustavnih problema koji zahtijevaju cjelovita i promišljena rješenja, a ne pojednostavljene i senzacionalističke narative.

Pravi problem: nedovoljna zaštita žrtava i pravosudni izazovi

Umjesto da se usmjeravamo na senzacionalističke naslove, potrebno je:

✔️ Povećati kapacitete sigurnih kuća i sustava za zaštitu žrtava.

✔️ Unaprijediti učinkovitost pravosudnog sustava, smanjiti vrijeme čekanja i osigurati brže postupke.

✔️ Osigurati primjenu mjera koje štite žrtve, a ne samo kažnjavaju počinitelje.

✔️ Podići svijest i educirati javnost o stvarnim činjenicama i važnosti prijave nasilja.

Tek tada možemo govoriti o pravičnom, sigurnom i funkcionalnom sustavu koji štiti ranjive skupine i istovremeno poštuje prava svih građana.

Zaključak

⚠️ Zaštita žrtava nasilja ne smije biti kolateralna šteta u javnim raspravama. Potrebna je transparentnost i odgovornost — kako institucija tako i medija. Hrvatska hitno treba:

➡️ redovito i jasno objavljivanje podataka o korisnicama sigurnih kuća,

➡️ ravnomjernu raspodjelu kapaciteta po županijama,

➡️ sustavne mjere za povećanje sigurnosti žena i djece,

➡️ edukaciju i senzibilizaciju javnosti o problemu nasilja.

⚠️ Samo uz ozbiljan pristup možemo izgraditi društvo u kojemu žrtve nasilja neće biti dodatno stigmatizirane, a zatvori neće biti prepuni onih koji čekaju pravdu zbog sustavnih problema.

Autor: I.P.

Poveznice:

🔗 Hrvatski zavod za socijalnu skrb – Sigurne kuće

🔗 Izvještaj udruge Hera o sigurnim kućama

🔗 N1 info: Nedostatak sigurnih kuća u Hrvatskoj

🔗 Istraživanje o lažnim prijavama nasilja u obitelji