Kada država „ne vodi postupak“, ali odlučuje o djeci: pravna praznina ili sustavna praksa?

Published on 3 April 2026 at 11:23

U praksi Hrvatskog zavoda za socijalni rad sve se češće pojavljuje obrazac koji otvara ozbiljna pravna pitanja: strankama se odgovara kako se „ne vodi niti jedan upravni postupak“, dok se istovremeno provode radnje koje izravno utječu na život djece i obitelji.

Postupak koji „nije postupak“

U konkretnim slučajevima radi se o:

- procjenama obiteljskih odnosa

- intervencijama u zaštiti djece

- donošenju mjera i preporuka

- kontinuiranom radu sa strankama

Unatoč tome, institucija tvrdi da ne postoji upravni postupak – jer, kako navode, isti nije evidentiran u službenoj aplikaciji.

Ovakvo obrazloženje otvara ključno pitanje: može li administrativni sustav (aplikacija) određivati pravnu prirodu postupanja tijela?

Zakon je jasan – nije bitno kako nešto nazovete

Prema Zakonu o općem upravnom postupku, upravni postupak postoji kada tijelo odlučuje o pravima, obvezama ili pravnim interesima građana.

Drugim riječima: nije presudno naziva li institucija nešto „postupkom“, „procjenom“ ili „radom sa strankom“.

Presudno je: 👉 ima li to postupanje učinak na prava i život ljudi.

A u slučaju djece – taj učinak je nesporno prisutan.

Problem bez rješenja – doslovno

Kada se postupak formalno ne vodi:

👉 ne donosi se rješenje

👉 nema prava na žalbu

👉 nema sudske kontrole

👉 nema pravne sigurnosti

Građani se tako nalaze u situaciji u kojoj država djeluje – ali bez odgovornosti koju zakon propisuje.

Sustav bez kontrole

Ovakva praksa potencijalno omogućava:

⚠️ donošenje odluka bez formalnog traga

⚠️ izbjegavanje pravnih lijekova

⚠️ ograničavanje pristupa sudu

To predstavlja ozbiljan problem u kontekstu:

➡️ vladavine prava

➡️ zaštite djece

➡️ ustavnog prava na pravnu zaštitu

Tko štiti građane?

Ako institucija može tvrditi da ne vodi postupak, a istovremeno donositi odluke koje utječu na obitelj, postavlja se pitanje:

⚠️ tko uopće nadzire takvo postupanje?

I još važnije: kako građanin može zaštititi svoja prava ako formalni postupak – ne postoji?

Vrijeme za odgovore

Ova pitanja nisu teorijska – ona se odnose na stvarne ljude i stvarne obitelji.

Zato smo uputili službeni upit Hrvatskom zavodu za socijalni rad: na temelju čega se ovakva praksa provodi i kako se osigurava pravna zaštita građana.

Odgovori koje dobijemo bit će ključni za razumijevanje radi li se o:

👉 pogrešnom tumačenju zakona

ili

⚠️ sustavno uspostavljenom modelu postupanja izvan pravnog okvira.

U oba slučaja – posljedice su ozbiljne.

Jer kada postupak ne postoji, a odluke postoje – tada pravna država prestaje funkcionirati.

Autor: I.P.


Zašto ministar vrijeđa ranjive dok veliki prekršitelji prolaze nekažnjeno?

Dok ministar Ružić osobe u potrebi javno naziva „alkoholičarima i kockarima“, bivši dužnosnici poput Žalca završavaju u zatvoru zbog prezderavanja državnim i EU novcem. U isto vrijeme, UGP i građanski nadzor ukazuju na brojne nepravilnosti u javnom sektoru – višemilijunske zloupotrebe, neregularne kontrole, selektivnu primjenu zakona – na koje se sustavno ne reagira.

Read more »

Zašto Hrvatska ignorira povijesni uspjeh Dine Levačić?

U svijetu sporta postoje trenuci koji ulaze u povijest – ne zato što su dio velikih natjecanja, nego zato što pomiču granice ljudske izdržljivosti. Upravo takav trenutak dogodio se kada je hrvatska ultramaratonska plivačica Dina Levačić postala prva osoba na svijetu koja je oplivala otok Saint Helena u Atlantskom oceanu.

Read more »

Add comment

Comments

There are no comments yet.