Jesmo li slobodni ako je izbor samo privid?

Kada spomenemo riječ totalitarizam, većini na pamet padnu slike iz povijesti – Hitler, Mussolini, Staljin. Logori, jednopartijski sustavi, zabrane govora i misli. To su bile otvorene diktature u kojima se znalo: slobode nema, vlast je apsolutna.

Ali današnje vrijeme je suptilnije. Danas živimo u društvima koja se na prvi pogled čine slobodnima. Imamo izbore, više stranaka, slobodne medije i Ustav koji nam jamči ljudska prava. No, je li to dovoljno?

Demokracija kao kulisa

Koliko puta imamo osjećaj da institucije rade za one “odozgo”, a ne za običnog čovjeka? Koliko puta vidimo da kritički novinari ili prijavitelji nepravilnosti ostaju sami, bez stvarne zaštite?

Mediji postoje, ali ovise o oglašavanju države i lokalne vlasti. Izbori postoje, ali ključne odluke donosi uvijek isti krug ljudi. Institucije postoje, ali se rijetko usude stati protiv moćnika. Sve izgleda demokratski – ali kad malo zagrebemo ispod površine, pitamo se: gdje je stvarna moć i gdje je naš glas?

Nove metode kontrole

Umjesto represije, danas se koristi nešto drugo:

➡️ informacijska igra – vijesti i priče se oblikuju tako da uvijek idu u korist određenih narativa,

➡️ psihologija utjecaja – emocije, strah i podjele koriste se kako bi nas se uvjerilo da nema alternative,

➡️ iluzija izbora – više stranaka, a iste politike; više medija, a iste poruke,

➡️ ovisnost – posao, kredit, socijalna pomoć – sve to ljude drži u šutnji i pokornosti.

Nema logora ni zabrana knjiga, ali postoji suptilna kontrola koja oblikuje kako razmišljamo, što osjećamo i za koga glasamo.

Sloboda ili privid slobode?

Ostaje pitanje: jesmo li slobodni ako se bojimo reći što mislimo? Ako znamo da institucije neće reagirati? Ako osjećamo da naš glas na izborima ne mijenja ništa?

Možda ne živimo u klasičnom totalitarizmu, ali živimo u nečemu što mu opasno nalikuje – u “mekom” obliku, skrivenom iza demokratske fasade.

Što možemo učiniti?

Prvi korak je prepoznati obrasce. Govoriti o njima. Ne dopustiti da nas uvjere kako je normalno da se ništa ne mijenja. Demokracija nije papir na kojem piše da smo slobodni – ona je praksa, hrabrost i stalno propitivanje onih na vlasti.

Jer, dokle god šutimo i pristajemo na privid izbora, drugi će odlučivati umjesto nas. A sloboda postoji samo ako je stvarna, a ne nacrtana na kulisi.

Autor: I.P.