Hrvatska se voli hvaliti europskim standardima inkluzivnog obrazovanja. No, iza sjajnih brošura krije se vojska potplaćenih entuzijasta koji za 750 eura mjesečno pokušavaju održati taj isti sustav na životu. Dok cijene najma stana dosežu iznose njihovih cijelih plaća, pomoćnici u nastavi postaju „socijalni slučajevi“ koji obrazuju našu djecu.

​Dok se gradska uprava na čelu s gradonačelnicom Ivom Rinčić i dalje služi predizbornim krilaticama o sigurnosti i zajedništvu, stvarnost na riječkim ulicama demantira ih na najbrutalniji mogući način. Ubojstvo, pucnjava, premlaćivanje osobe s invaliditetom i horor u centru grada – je li Rijeka postala grad koji je izgubio kontrolu?

U Hrvatskoj se u posljednjih nekoliko godina vodi intenzivna javna rasprava o funkcioniranju sustava socijalne skrbi. Često se ističe kako veliki broj podataka, statističkih pokazatelja i administrativnih izvještaja ne odražava stvarnu dobrobit djece i obitelji.

Dok se u javnosti procesi izdvajanja djece iz obitelji često prezentiraju kao nužni činovi spašavanja, dublji pogled u praksu otkriva zabrinjavajuću mrežu birokratske samovolje, pravnih nelogičnosti i manjka transparentnosti. Kritičari sustava upozoravaju: "Zaštita prava djeteta" postala je floskula kojom se prikriva organizirano održavanje radnih mjesta i trošenje sredstava iz proračuna i EU fondova.

Što se događa kada sustav postane sam sebi svrha? Dok se ravnatelj riječkog KBC-a Alen Ružić seli u ministarsku fotelju, podsjećamo na ono što se događa "na terenu", u hodnicima gdje se odlučuje o sudbinama naše djece.

Slučaj majke i maloljetnog djeteta s poteškoćama u razvoju, koji su zajedno s ostalom djecom žrtve obiteljskog nasilja, eskalirao je u skandal gdje Ravnateljica HZSR i Područni ured Rijeka koriste pravna sredstva kako bi direktno opstruirali zakonsku zaštitu i prava.