Odgovornost državnih tijela u zaštiti djece

Prava djece su najviša vrednota i dužnost je države da djeci pruži posebnu skrb i pomoć, no nažalost ustavotvorac nije prepoznao potrebu da prava djece istakne kao posebnu skupinu ljudskih prava (O tome v. Hrabar, D., O potrebi izmjene obiteljskopravnih odredaba u Ustavu Republike Hrvatske, Informator; instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja, 56, 2008.,5648,str 1-3), kako određuje i Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine.

Konvencija o pravima djeteta

Ugroženost djece je viševrsna i cjelovita pojava. U večini slučajeva roditelji prepoznaju potrebu da svoju djecu zaštite od neprimjerenih postupaka državnih tijela i trećih osoba, no ponekad ni sami ne udovoljavaju zahtjevu da su oni prije svih pozvani skrbiti o dobrobiti svoje djece. Stoga je na državnim tijelima da interveniraju radi zaštite djece,  njihovih prava i dobrobiti. 

Dužnost države je da djeci pruži posebnu skrb i pomoć!

Republika Hrvatska stranka je Konvencije o pravima djeteta, prema kojoj: "obitelji treba omogućiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi mogla u potpunosti preuzeti svoje odgovornosti u zajednici". (Iz Preambule.)

Država se obvezala na temelju Konvecije o pravima djeteta kroz zakonodavne i upravne mjere djetetu osigurati takvu zaštitu i skrb koja je potrebna za osiguranje djetetove dobrobiti, te se obvezala da će osigurati da INSTITUCIJE, SLUŽBE ZA SKRB ILI ZAŠTITU DJECE BUDU POD STRUČNIM NADZOROM!

Djeca su temelj svakog budućeg društva i najranjivija skupina ljudi

Djeca predstvaljaju najranjiviju skupinu ljudi koja su TEMELJ SVAKOG BUDUĆEG DRUŠTVA. 

Društvena zajednica mora preuzeti dio odgovornosti za brigu i skrb o djeci. ali prije svega su djeca, njihovo odrastanje, sazrijevanje u središtu brige roditelja. Djeci i njihovom odrastanju potreban je holistički pristup i u sadržajnom smislu,  i u organizacijskom. 

Državna tijela koja brinu o djeci su: zavodi za socijalnu skrb, sudovi, pravobranitelj za djecu. 

Briga roditelja pravno je formulirana u roditeljskim odgovornostima, dužostima i pravima, no isti nisu tema ovog članka, stoga više o istima u posebnom članku.

Najveća odgovornost u zaštiti djece jest na njihovim roditeljima

Upravo zbog njihove nezrelosti i ovisnosti o odraslima, najveća odgovornost u zaštiti djece jest na njihovim roditeljima. Kad roditelji nisu sposobni zaštiti djecu od trećih osoba koje ih ugrožavaju ili su sami takva ponašanja, tad nastupaju NADLEŽNA TIJELA.

Najveći fokus je na Zavodu za socijalnu skrb, a potom na sudu koji ima lepezu mjera koje se izriču prema roditeljima. 

Posebnu pozornost država, na temelju Ustava i posebnih propisa, pruža djeci s poteškoćama u razvoju.

Pravobranitelj za djecu

Pravobranitelj za djecu je institucija osnovana prema ZAKONU O PRAVOBRANITELJU ZA DJECU.

Njegova je osnovna funkcija  štiti, pratiti i promicati prava i interes djece!

Pravobranitelj za djecu u okvirima zakonodavnih aktivnosti prati usklađenost nacionalnih propisa, s relevantnim međunarodnim dokumentima, njihovu primjenu, povrede pojedinačnih prava djece itd. Osim toga, namijenjena mu je aktivna suradnja s djecom, a ovlašten je upozoravati, predlagati i davatipreporuke te različitim državnim tijelima i jedinicama lokalne samouprave predlagati poduzimanje mjera za sprječavanje štetnih djelovanja prema djeci, a koja su dužna s njime surađivati.

Njegova neposredna suradnja s Zavodom za socijalnu skrb istaknuta je osobito kada je riječ o djetetu koje je izvrgnuto različitim oblicima nasilja, izrabljivanja, zanemarivanja, tako da će upoznati nadležni zavod za socijalnu skrb i predložiti mjere za zaštitu prava i interesa djeteta!

Zaključno:

Odgovornost za razvoj djeteta, njegovo odrastanje i odgoj, ponajprije je na strani roditelja.

DRŽAVNA TIJELA pojavljuju se u ovlastima intervencije u obiteljske odnose radi zaštite djece kad obitelj ne može samostalno ili na zadovoljavajući način skrbiti o djetetu, te su postupci i mjere koje poduzima država oblik pomoći djetetu, roditelju i obitelji.

Postupci prema roditeljima koje provode nadležna tijela govore o tome da roditeljska uloga nije EKSKLUZIVNA, već je dužava dužna pružiti odgovarajuću pomoć roditeljima i obitelji. To se događa kada roditeljska funkcija nije zadovoljavajuća ili je izostala.

Zavod za socijalnu skrb kao  i sud u izvanparničnom postupku imaju različite ovlasti u zaštiti djece. Zavod za socijalnu skrb tijelo je koje ima različite ovlasti glede roditeljske skrbi i prava djeteta, osobito izricanjem mjera za zaštitu osobnih prava djeteta, potom i zbrinjavanja djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi institutom skrbništva ili posvojenja. 

Izvor teksta: Dubravka Hrabar, Obiteljsko pravo u sustavu socijalne skrbi, NN 2019

Autor: I.P.

Nepravilnosti u postupanju Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb u zaštiti prava djeteta i tvojih roditeljskih i/ili obiteljskih prava, možeš prijaviti na linku: