Čovjek se srušio na ulici. Dvoje ljudi istrčalo iz auta da pomognu. Djeca su komentirala: “Vidi ovog debila.”

Foto: Portal ReStart

Jučer sam svjedočila situaciji koja me potresla, ali i podsjetila na važnost ljudskosti – u njenom najgorem i najboljem obliku.

Na ulici, usred dana, čovjek se iznenada srušio – pao je ravno licem na tlo. Bio je to iznenadan, težak pad bez ikakve mogućnosti da se zaustavi rukama. Ubrzo je postalo jasno da je riječ o epileptičnom napadaju. Pokušao se podignuti, ali nije mogao. Sve se dogodilo u sekundi, a dok sam tražila mobitel da pozovem hitnu pomoć, pogledom sam tražila i nekoga tko bi mogao fizički prići čovjeku i pomoći mu.

U mojoj neposrednoj blizini stajalo je dvoje ili troje djece, tinejdžeri od otprilike 16–17 godina. Njihov komentar bio je:

“Vidi ovog debila.”

Smijali su se. Nitko od njih nije pokušao prići, pomoći, niti pozvati pomoć. Samo su stajali i gledali.

I onda se dogodilo nešto predivno.

Iz automobila koji je čekao na semaforu istrčao je muškarac. Iza njega je izašla i žena. On je istog trena prišao unesrećenom, postavio ga na bok i držao mu glavu kako bi spriječio ozljede tijekom napadaja. Gospođa mu je pomagala. Ja sam tada uspjela pozvati hitnu pomoć, koja je stigla u svega nekoliko minuta i preuzela brigu o čovjeku.

Zahvaljujem djelatnicima hitne pomoći na brzoj i stručnoj reakciji. Zahvaljujem tim nepoznatim ljudima koji su, bez razmišljanja, izletjeli iz auta i pružili pomoć čovjeku kojeg nikada prije nisu vidjeli.

Isto tako, ne mogu i ne želim zanemariti hladnu i uvredljivu reakciju dječaka koji nisu pokazali ni minimum empatije. Njihova reakcija – ismijavanje čovjeka koji se bori za život – zabrinjava. Ona je pokazatelj problema koji ide puno dublje od ovog jednog događaja.

Čovjek na tlu nije nosio skupu odjeću. Po izgledu bi netko mogao zaključiti da je "pijan", "beskućnik", "netko tko je sam kriv za svoje stanje". No, svi ti brzi zaključci mogu biti opasni. Čak i da je bio pod utjecajem alkohola – zar to znači da ne zaslužuje pomoć?

Ovdje se radilo o epileptičnom napadaju. A koliko često i kako pogrešno sudimo?

Ovim tekstom želim poručiti sljedeće:

🔹 Ako ne možete pomoći fizički – možete pozvati pomoć.

🔹 Ako ne razumijete što se događa – možete barem ne ismijavati.

🔹 Ako vidite da netko pomaže – možete prići i pitati treba li još ruku.

Ne traži se herojstvo. Samo malo ljudskosti.

Moramo čuvati jedni druge. Bez toga, što nam ostaje?

Autor: I.P.