Riječki "priuštivi" najam – elitni projekt za odabrane pod dirigentskom palicom gradonačelnice

Matematička giljotina za radničku klasu

​Gradonačelnica nastavlja politiku svog prethodnika, betonirajući sustav bodovanja u kojem radnik sa srednjom stručnom spremom (SSS) nema nikakve šanse protiv kandidata s diplomom (VSS). Iako se u javnosti prodaje priča o "zadržavanju kadrova", matematika je neumoljiva: VSS donosi toliku bodovnu prednost koju radnik, unutar dobne granice, ne može nadoknaditi čak ni desetljećima staža. Rezultat? Od 27 prijavljenih obitelji u studenom 2025., samo su dvije prošle kroz "iglene uši" administracije.

Dodatni izvor: https://riportal.net.hr/rijeka/objavljen-prijedlog-liste-za-priustivo-stanovanje-i-popis-podnositelja-prijava-ciji-su-prijave-odbijene/524831/

​Protuustavno isključivanje: Spor s Gradom kao "žuta traka"

​Najskandalozniji dio natječaja krije se u uvjetu koji se direktno kosi s ustavnim pravima građana: zabrana sudjelovanja osobama koje su u sudskom sporu s Gradom Rijekom.

​Ovaj uvjet, postavljen još u eri prethodnog gradonačelnika, a koji aktualna gradonačelnica zdušno održava, poslužio je kao alat za moju izravnu eliminaciju. Činjenica da netko koristi zakonsko pravo na sudsku zaštitu svojih interesa protiv Grada, ne smije biti osnova za uskraćivanje prava na sudjelovanje u javnim pozivima. To je klasična ucjena: ili šutite i trpite nepravdu, ili zaboravite na gradske stanove.

​Samovlast umjesto rješenja: Prigovor bez odgovora

​Nakon što sam podnio Prigovor na ovakve nezakonito postavljene uvjete, uslijedio je administrativni šamar. Gradonačelnica je prigovor odbila uz tvrdnju da "nemam pravo na isti".

​Bez rješenja: Umjesto službenog upravnog akta, dobiva se puka obavijest.

​Bez pravnog lijeka: Uskraćivanjem upute o pravnom lijeku, Grad Rijeka svjesno pokušava zatvoriti vrata sudskoj kontroli svojih odluka.

​Ovo nije samo kršenje Zakona o općem upravnom postupku, već i jasan signal kako gradska uprava tretira građane koji se usude propitivati njihove metode.

Rijeka vs. Zagreb: Dok Zagreb otvara vrata, Rijeka ih zaključava

​Da su kriteriji u Rijeci namjerno postavljeni restriktivno, najbolje pokazuje usporedba s modelom Grada Zagreba. Dok zagrebačka administracija prepoznaje realnost modernog tržišta rada, riječka se vlast ponaša kao da živimo u prošlom stoljeću.

​1. Rad na određeno – u Zagrebu realnost, u Rijeci grijeh

Zagreb u svom modelu priuštivog najma dopušta prijavu i onima koji rade na određeno vrijeme, pod uvjetom da imaju kontinuitet rada. U Rijeci? Ako nemate ugovor na neodređeno, za gradonačelnicu ste građanin drugog reda. Ovime se izravno kažnjavaju mladi u kreativnim industrijama, turizmu i uslužnom sektoru – upravo onim granama na kojima Rijeka navodno temelji svoj razvoj.

​2. Socijalna prohodnost vs. diploma kao uvjet

Zagrebački model bodovanja obrazovanje tretira kao dodatnu vrijednost, ali ne dopušta da ono postane prepreka koja radnika sa srednjom stručnom spremom (SSS) čini nekonkurentnim. Rijeka je pak stvorila sustav u kojem je diploma VSS-a matematički nužna za pobjedu. Rezultat je jasan: Rijeka provodi elitni najam, dok Zagreb pokušava postići priuštivi najam.

​3. Tko je "mlada obitelj"?

Dok Zagreb model širi i na samce te parove bez djece, prepoznajući da se stambeno pitanje mora riješiti prije planiranja obitelji, Rijeka dodatnim smanjenjem dobne granice i rigoroznim uvjetima o broju djece u startu reže krila onima koji tek počinju graditi život.

​Zaključak: Namjerno iseljavanje?

​Dok gradonačelnica Rijeke odbija prigovore bez prava na pravni lijek i drži se uvjeta koji "sporaše s Gradom" tretiraju kao neprijatelje sustava, poruka mladim Riječanima je jasna: "Ako niste visokoobrazovani, zaposleni u velikom sustavu na neodređeno i apsolutno poslušni – potražite stan u Zagrebu ili Irskoj."

​Hrvatska metropola je pokazala da se može biti inkluzivan. Rijeka je pokazala da želi biti isključiva.

Gdje je nestala "priuštivost"?

​Iako je izrada ovog modela sufinancirana "pameti" iz EU fondova (preko EIB-a), realizacija je čisti lokalni promašaj. Za obnovu svega par stanova potrošene su stotine tisuća eura javnog novca iz proračuna Grada i Županije, a dobna granica je dodatno smanjena kako bi se krug potencijalnih korisnika još više suzio.

Ovaj projekt je financijski "boutique" proizvod. Potrošeno je preko 311.000 EUR javnog novca (vaših poreza i prireza) kako bi se riješilo stambeno pitanje za samo 9 pažljivo odabranih obitelji koje ispunjavaju rigidne kriterije. 

​Dok 400 riječkih obitelji i dalje čami na listama čekanja za socijalne stanove, Grad troši energiju i novac na natječaje koji su, po svemu sudeći, namijenjeni isključivo onima koji su financijski dovoljno moćni da si najam mogu priuštiti i bez "pomoći" Grada.

​Restart poručuje: Ovo nije demografska mjera. Ovo je selektivna dodjela resursa u kojoj su pravila nacrtana za pobjednike, a kazne predviđene za one koji postavljaju pitanja.

Autor: I.P.