Je li Grad doista oštećen? Kako je Rijeka sama stvorila problem s zakupninama za knjižare

Grad sam određuje cijenu zakupa po djelatnostima

Ključna činjenica koju gradska vlast u javnim istupima prešućuje jest da Grad Rijeka samostalno određuje početnu cijenu zakupnine za poslovne prostore prema djelatnosti i zoni. Ta se ovlast redovito koristi: različite djelatnosti u istim zonama plaćaju različite iznose po četvornom metru.

Drugim riječima, Grad ima punu diskreciju da određenu djelatnost – poput knjižarstva – svrsta u povoljniju cjenovnu kategoriju, jednako kao što to čini za udruge, neprofitne i društveno korisne djelatnosti.

Zašto je uvedeno umanjenje od 50 %, a ne niža početna cijena?

Umjesto da knjižare normativno uvrsti u nižu cjenovnu kategoriju, Grad je još 2012. godine posegnuo za administrativno jednostavnijim, ali pravno slabijim rješenjem – posebnom mjerom umanjenja zakupnine od 50 %.

Time je problem stvoren u formi, a ne u suštini. Cilj je bio jasan: očuvati knjižarsku djelatnost kao dio kulturne infrastrukture grada. Međutim, odabirom privremene mjere umjesto trajne regulacije cijene, Grad je ostavio prostor da se ta odluka kasnije proglasi „neutemeljenom".

👉 Umanjenje nije subvencija – niti proračunska šteta

Važno je naglasiti da umanjenje zakupnine:

⚠️ nije isplaćivano iz gradskog proračuna

⚠️ nije nadoknađivano iz državnih sredstava ili fondova

⚠️ nije evidentirano kao rashod

Riječ je isključivo o određivanju niže cijene zakupa, a ne o subvenciji. U javnim financijama razlika između moguće i naplaćene cijene ne predstavlja štetu, nego političku odluku o cjenovnoj politici.

Ako bi se svaka povoljnija cijena tumačila kao šteta za proračun, tada bi Grad bio „oštećen“ za milijarde eura zbog svih društveno usmjerenih odluka koje je donosio desetljećima.

Koliko su knjižare zapravo plaćale?

Prema dostupnim podacima iz gradskih natječaja, početne cijene zakupa za usporedive djelatnosti u Rijeci kreću se približno:

- 4–8 eura po m² u povoljnijim zonama

- znatno niže od tržišnih cijena privatnih najmodavaca, koje često prelaze 20–30 eura po m²

Primjena umanjenja od 50 % svodila je zakupninu knjižara na razinu usporedivu s drugim društveno poželjnim djelatnostima, a ne na privilegirani ili izniman položaj.

Problem nije u knjižarama, nego u gradskom upravljanju

Ako gradska vlast danas tvrdi da je mjera bila nezakonita ili fiskalno štetna, tada je dužna odgovoriti na jednostavno pitanje:

⚠️ zašto nije izmijenila Odluku o zakupu poslovnih prostora i knjižare svrstala u nižu cjenovnu kategoriju?

Takvo rješenje bilo bi zakonito, transparentno i trajno. Umjesto toga, Grad je odlučio ukinuti potporu i pritom retroaktivno diskreditirati vlastitu višegodišnju politiku.

Zaključak

Ovdje se ne radi o pravnoj nužnosti, nego o političkom izboru. Grad koji ima ovlast određivati cijene zakupa ne može uvjerljivo tvrditi da je oštećen zato što je koristio vlastitu diskreciju u korist kulture.

Pozivanje gradonačelnice na "zakonitost" i prethodnu "štetu za proračun" u ovom kontekstu pokazuje se kao netočno i selektivno tumačenje činjenica, jer sama odluka o 50 % umanjenju zakupnine za knjižare bila je zakonita i utemeljena na ovlasti Grada.

Autor: I.P.