ANALIZA JEDNOG PRITISKA: Kada "javni interes" postane alat za osobne obračune i prijetnje tužbama

Selektivno pamćenje i blokada kao zid

​G. Bajlo u svojim javnim istupima tvrdi kako je autorica teksta "nagovorena" na pisanje. Činjenice, međutim, govore drugačije: do nedavno smo bili Facebook prijatelji. G. Bajlo me blokirao onoga trenutka kada sam ga, kao žrtva nasilja, javno pozvala da svoje snimke i navodne dokaze preda institucijama umjesto da ih koristi za prikupljanje klikova putem obiteljskih tragedija. Ta blokada, koja je prethodila pisanju članka, jasno pokazuje tko je prvi prekinuo profesionalnu komunikaciju.

 "Privatnost" kao štit, javni prostor kao oružje

​Jedan od najapsurdnijih elemenata ove komunikacije je inzistiranje g. Bajle na "privatnosti" razgovora u Messengeru. Dok u porukama upućuje agresivne pravne prijetnje i upozorava na kazneni progon ako se sadržaj objavi, istovremeno te iste poruke (uključujući i identitet autorice) sam javno iznosi u komentarima na društvenim mrežama, uz podrugljive emotikone.

​Pravno gledano, radi se o neodrživoj poziciji. Ne možete se pozivati na zaštitu privatnosti razgovora o temi od javnog interesa koji ste sami odlučili javno komentirati. Ova taktika služi isključivo pokušaju zastrašivanja: "Ja tebe smijem javno ismijavati, ali ti ne smiješ pokazati kako mi izgleda komunikacija iza zatvorenih vrata."

Glasovna poruka: Jasno upozorenje na javni interes

​Jedan od ključnih dokaza u ovoj prepisci je glasovna poruka koju sam uputila g. Bajli nakon njegovih prvih prijetnji u Messengeru. U njoj je on izričito upozoren da se ova komunikacija ne smatra privatnom.

​Transkript poruke:

​"Znate što Hrvoje, ne želim se s Vama raspravljati na ovaj način. Ovo nije naš privatan razgovor, Vi se sada meni obraćate i prijetite mi kao novinaru. Na mojim stranicama imate opisan postupak na koji način možete nešto demantirati, evo ja ću vam sada dati link a ja taj demantij mogu ili ne moram objaviti, znate jako lijepo zakon. Ukoliko me želite tužiti, slobodno, stanite u red s ostalima, lp."

​Unatoč ovom upozorenju, nastavio je s prijetnjama tužbom, a nastavkom razgovora svjesno je prihvatio javni karakter komunikacije.

"Ja se ne moram opravdavati, ali ti moraš"

​Njegova izjava da se on nikome ne treba opravdavati za svoj novinarski rad, dok istovremeno od nas traži polaganje računa, je pravno neodrživa.

​Javne osobe i kritika: G. Bajlo je javna osoba i novinar. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, granice prihvatljive kritike za javne osobe su znatno šire nego za privatne osobe. Ako on objavljuje sadržaj, on se mora opravdavati javnosti i podložan je kritici drugih novinara (Portala ReStart).

​Novinarska polemika: Tema o kojoj sam pisala naziva se novinarska polemika ili vrijednosni sud o radu drugog kolege. To je ustavom zajamčena sloboda izražavanja.

Profesionalna diskreditacija

​On me naziva "neprofesionalnom", "neetičnom", "nemoralnom" i "nekolegijalnom".

​Upozorenje: Ovo su uvrede. Dok on mene plaši tužbom za klevetu (koja se odnosi na činjenice), on u ovim porukama iznosi uvredljive vrijednosne sudove o meni osobno.

​Naša prednost: U razgovoru sam ostala relativno pribrana i profesionalna, zadržala sam civilizirani ton, dok je on prešao u sferu osobnih napada.  

Prijetnje umjesto činjenica

​Umjesto argumentiranog demantiranja navoda, g. Bajlo je odabrao put otvorenih prijetnji. Njegova retorika uključuje najave tužbi protiv autorice osobno, izdavača, udruga i tvrtki – "ma tko god to bio". Takav neselektivni napad, uz popratne uvrede poput nazivanja kolegice "nemoralnom, neetičnom i neprofesionalnom", ne priliči nekome tko se deklarira kao borac za slobodu medija.

​Zanimljivo je da se g. Bajlo često u javnosti predstavlja kao žrtva SLAPP tužbi (strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja). Ipak, u ovom slučaju on koristi identične metode – koristi prijetnju financijskim i sudskim progonom kako bi pokušao utjecati na uredničku politiku drugog medija.

Istina nije kleveta

Gospodin Bajlo je sve sporne informacije iznio javno i svjesno na društvenim mrežama. Prema sudskoj praksi, kada javna osoba objavi videozapis ili status na javnom profilu, taj sadržaj se smatra službenim očitovanjem te osobe o toj temi.

​Mi nismo nagađali o njegovim motivima, već analizirali ono što je on sam rekao.

​Traženje "izjave o već danoj javnoj izjavi" često je suvišno, jer novinar ima pravo citirati i interpretirati ono što je u javnoj domeni.

Metoda "objavi pa obriši": Strah od vlastitih riječi?

​Najnoviji primjer Bajlinog "istraživačkog novinarstva" dogodio se upravo danas. U prijenosu uživo (live), koji je ekspresno obrisan s društvenih mreža, g. Bajlo je nastavio s teškim optužbama na račun obitelji o kojoj piše. U trenutku zbunjenosti, iznio je kontradiktorne tvrdnje o tome "koja bi majka dala dijete pijanom ocu", da bi se odmah ispravio u "koji bi otac dao dijete pijanoj majci".

​Ovakvo olako etiketiranje ljudi kao alkoholičara i nasilnika, uz miješanje osnovnih uloga u obitelji, potvrđuje tezu o potpunom izostanku uredničke kontrole. Brisanje videozapisa odmah nakon objave jasno sugerira da je autor svjestan pravne neodrživosti svojih kleveta.

Poveznica na obrisani Live od 01.11.2026.;

🔗https://www.facebook.com/share/v/1P2wD5U169/

Suvremeni medijski prostor u Hrvatskoj sve češće postaje poprište fenomena koji bi se mogao nazvati "selektivna etika". Radi se o situacijama u kojima javne osobe, a u ovom slučaju i novinari, koriste zakonske mehanizme ne radi zaštite istine, već kao sredstvo pritiska na kolege koji se usude kritički analizirati njihov rad. Slučaj komunikacije s g. Hrvojem Bajlom, nakon objave analize njegovih javnih istupa na portalu ReStart, nudi nam upravo takvu, gotovo školsku studiju kontradikcija.

Gdje je demanti?

​Unatoč učestalom pozivanju na Zakon o medijima, g. Bajlo do danas nije dostavio službeni demanti. Umjesto toga, postavljao je ultimatume: "objava na naslovnici bez ikakvih izmjena", što je pokušaj preuzimanja uredničkih škara portala koji ga kritizira.

​Portal ReStart ponavlja: naša vrata za zakonski utemeljen ispravak su otvorena. No, nećemo pristati na ucjene niti na ulogu pasivnog promatrača dok se na nas vrši pritisak uvredama i pravnim zastrašivanjem.

Zaključak: Tko se boji istine?

​Sloboda medija uključuje i pravo na kritiku rada novinara. Ako su navodi u "liveovima" g. Bajle istiniti, zašto ih briše? Ako je oštećen našim pisanjem, zašto ne šalje demanti već prijetnje? Mi stojimo iza svoje analize, a g. Bajli ostaje još 28 dana da pokuša civilizirano iskoristiti svoje pravo na ispravak.

Autor: I.P.