Kad novinarstvo postane 'Mamin blog': Slučaj Hrvoja Bajla i Zadar Newsa

Od novinarstva do trač-rubrike

Analiza postupanja Hrvoja Bajla, objave Hrvoja Bajla na njegovom Facebook profilu, a posredno i na portalu Zadar News, o navodnom obiteljskom nasilju sina prema roditeljima, obiluju spornim elementima:

👉 Javno iznošenje intimnih detalja i zdravstvenih podataka:

Bajlo je bez ikakvog obzira iznio u javnost izrazito osjetljive informacije o obiteljskoj drami, uključujući navode o premlaćivanju 70-godišnjeg oca i spekulacije o psihičkom stanju sina ("deluzije", "napredovanje bolesti", "potreba za hospitalizacijom"). Ovakvo postupanje predstavlja drastično kršenje prava na privatnost i dostojanstvo svih uključenih osoba, a posebno žrtava obiteljskog nasilja.

👉 Korištenje snimki nastalih pod prisilom i paradoks "zaštite" žrtava:

Najšokantniji aspekt Bajlovog izvještavanja je njegovo priznanje da posjeduje snimku razgovora s ocem, u kojoj otac navodno priznaje nasilje sina. Istovremeno, Bajlo tvrdi da je otac bio prisiljen promijeniti iskaz pred policijom zbog straha od sina, za kojeg Bajlo navodi da je "psihotičan i pod utjecajem alkohola i drugih supstanci". Umjesto da ovu snimku, kao ključni dokaz, odmah preda nadležnim tijelima radi zaštite žrtava, Bajlo je njezino postojanje javno obznanio. Ovakvo postupanje, pod krinkom "brige za roditelje", zapravo ih izravno ugrožava, jer objavom postojanja takve snimke kompromitira oca pred nasilnim sinom i dodatno otežava službenu istragu. Njegova izjava da institucije "neće ništa sada kad je javno jer je kukavica" i da se "nada da će ih institucije zaštititi (kako ako je iskaz promijenjen)" samo dodatno naglašava paradoks i neodgovornost ovakvog pristupa, pretvarajući žrtve u pijune medijskog spektakla. Posjedovanje i korištenje snimki bez izričitog pristanka, pogotovo u kontekstu obiteljskog nasilja i prisile, otvara pitanja o kaznenim djelima neovlaštenog zvučnog snimanja.

👉 Sekundarna viktimizacija:

Javno izlaganje obiteljske tragedije, uz detaljno opisivanje strahova i patnji roditelja, dovodi do sekundarne viktimizacije. Žrtve obiteljskog nasilja, umjesto zaštite i podrške, postaju predmet javnog spektakla, što dodatno produbljuje njihovu traumu.

Paralela s "Maminim blogom"

Degradacija medijskog prostora

Ovakav način "izvještavanja" ne samo da odstupa od profesionalnih novinarskih standarda, već ga svrstava u rang s internetskim senzacionalizmom tipičnim za platforme poput "Maminog bloga".

Naime, "Mamin blog" je postao sinonim za javno iznošenje privatnih života, često bez pristanka aktera, s ciljem privlačenja pažnje i stjecanja popularnosti. Slično tome, Hrvoje Bajlo i Zadar News, umjesto da se drže činjenica i profesionalne etike, posežu za metodama koje su karakteristične za tračerske blogove:

•Senzacionalizam umjesto informiranja:

Fokus se prebacuje s objektivnog informiranja javnosti na šokiranje i privlačenje pažnje dramatičnim detaljima. Cilj nije pružiti relevantne informacije, već izazvati emocionalnu reakciju i potaknuti raspravu, bez obzira na posljedice po aktere priče.

•Zlouporaba ranjivosti:

I "Mamin blog" i Bajlo u ovom slučaju iskorištavaju ranjivost pojedinaca – bilo da se radi o djeci, obiteljima u krizi ili žrtvama nasilja – kako bi stvorili sadržaj koji će generirati angažman publike.

•Odsutnost odgovornosti i diskreditacija kritike:

Kada je autorica ovog teksta, vođena uvjerenjem u važnost etičkog novinarstva, pokušala opomenuti gospodina Bajla i predložila mu da snimku odnese u policiju, odgovor je bio defenzivan i diskreditirajući. Umjesto konstruktivnog dijaloga, Bajlo je tvrdio da je autorica "nagovorena da piše o svemu" i promptno ju je blokirao. Ovakva reakcija, umjesto preispitivanja vlastitih postupaka, dodatno potvrđuje nedostatak odgovornosti i profesionalizma, te podsjeća na ponašanje influencera koji ne toleriraju kritiku, a ne na novinara koji se bori za istinu.

Zaključak:

Poziv na odgovornost i povratak etici

Slučaj Hrvoja Bajla i Zadar Newsa nije izoliran incident, već simptom šireg problema u medijskom prostoru. Kada se novinarstvo svede na razinu tračerskog bloga, gubi se povjerenje javnosti, a mediji prestaju biti čuvari demokracije i postaju oruđe za osobne obračune i senzacionalizam. Neophodno je da nadležna tijela – od Općinskog državnog odvjetništva, preko Agencije za zaštitu osobnih podataka, do Hrvatskog novinarskog društva i Vijeća za elektroničke medije – hitno reagiraju i sankcioniraju ovakvo postupanje. Samo tako se može poslati jasna poruka da novinarska etika i zakonski propisi nisu mrtvo slovo na papiru, te da se privatnost i dostojanstvo pojedinaca moraju poštovati, čak i u najžešćoj potrazi za "istinom".

🔗 Kodeks časti hrvatskih novinara

Autor: I.P.