
Foto: Portal ReStart
Upozorenje na opasnu praksu samoproglašenih "istraživača" tuđe bijede
U posljednje vrijeme svjedočimo zabrinjavajućem trendu u kojem pojedinci – bez ikakvih ovlasti, stručne podloge ili etičke odgovornosti – uzimaju sebi za pravo "istraživati" obitelji i osobe koje traže pomoć. Još je opasnije kada takve osobe javno, preko društvenih mreža ili drugih kanala, iznose vlastite procjene o tome zaslužuju li ti ljudi pomoć – ili još gore – optužuju ih za laganje ili manipulaciju.
📛 Neprihvatljivo i potencijalno nezakonito ponašanje
Važno je istaknuti: nitko nema pravo narušavati tuđu privatnost, prikupljati informacije o osjetljivim životnim okolnostima niti ih javno iznositi – osim ako je ovlašten i djeluje u skladu sa zakonom, etikom i uz pristanak osobe o kojoj je riječ.
Takva ponašanja mogu predstavljati:
⚠️ Povredu privatnosti i zaštite osobnih podataka (prema GDPR-u i Zakonu o zaštiti osobnih podataka)
⚠️ Klevetu i sramoćenje (Kazneni zakon RH)
⚠️ Zlouporabu podataka i širenje stigme
🛑 Pomoć nije stvar moralnog suda
Pomoć se pruža na temelju potrebe, a ne na temelju dojma. Nečiji dom, izgled, stil govora ili način traženja pomoći ne smije biti razlog za osuđivanje. Socijalna slika neke obitelji ne može se sagledati kroz objektiv mobitela ili osobni dojam pojedinca koji nikada nije radio u sustavu socijalne skrbi.
🧑⚖️ Tko smije procjenjivati?
Procjenu stvarnih potreba smiju raditi isključivo:
➡️ Hrvatski zavod za socijalnu skrb
➡️ Ovlašteni humanitarni djelatnici i ustanove
➡️ Stručnjaci poput socijalnih radnika, psihologa, pravnika
Svi oni djeluju prema zakonima, etičkim kodeksima i – najvažnije – u interesu zaštite dostojanstva osobe.
🤝 Kako pomoći ispravno?
Ako sumnjate u zlouporabu pomoći:
⚠️⚠️ Ne širite optužbe javno.
🗣 Prijavite sumnju nadležnim institucijama (CZSS, policija, DORH).
✔️ Pružite podršku kroz provjerene i transparentne kanale pomoći.
Ako želite pomoći osobama u potrebi:
✔️ Pitajte ih za dopuštenje.
✔️ Poštujte njihovu privatnost.
✔️ Informirajte se o načinu pružanja pomoći kroz organizacije koje to rade stručno i odgovorno.
🔐 Šutnja nije zlato, ali osuda nije pomoć
U društvu koje se temelji na solidarnosti, nitko ne bi smio biti izložen javnoj sramoti zato što je zatražio pomoć. Ako smo zaboravili kako izgleda ljudsko dostojanstvo, nije problem u onima koji mole – nego u onima koji sude.
⚠️ Kad influencer odlučuje tko zaslužuje pomoć
Medijska (ne)pismenost i opasnosti samoproglašenih procjenitelja
U doba društvenih mreža sve više se brišu granice između novinarstva, aktivizma, marketinga i – privatnog života drugih ljudi.
Pojavljuju se osobe koje se ne bave humanitarnim radom, nemaju registrirane udruge, nisu educirane u području socijalne skrbi – ali uzimaju sebi za pravo da “istražuju” tuđe živote, odlučuju tko “zaslužuje pomoć”, a koga treba javno prokazati. Takvi postupci nisu samo neetični – već mogu biti i zakonski upitni.
📍 Primjer: kontradiktorna praksa u kojoj se šteti – pa pomaže?
Nedavno je na društvenim mrežama objavljen apel za pomoć jednoj obitelji, popraćen rečenicom:
> “Nakon što sam se raspitala o njemu…”
Ova rečenica dolazi od osobe koja se bavi digitalnim marketingom i influensanjem, ne humanitarnim ili socijalnim radom. Ista je osoba prethodno javno prozivala druge obitelji, poput Šorman i Elezi, izlažući ih osuđujućem diskursu bez njihove zaštite i suglasnosti.
S jedne strane – sada poziva na pomoć. S druge strane – koristi sličan obrazac “istraživanja”, samo ovaj put u pozitivnom tonu. No mehanizam je isti: netransparentno prikupljanje informacija o ranjivim osobama i javno etiketiranje.
🔒 Gdje je granica?
➡️ Nitko osim ovlaštenih tijela i stručnjaka (HZSR, registrirane udruge, socijalni radnici) nema pravo procjenjivati tuđu životnu situaciju kao “istinito lažnu” ili “dovoljno tužnu”.
➡️ Javno prozivanje obitelji, bez njihove suglasnosti, čak i u “dobre” svrhe, može biti povreda privatnosti, a u slučaju negativnih komentara – kleveta ili sramoćenje.
📣 Što je odgovorna praksa?
✔️ Pomoć tražiš uz dopuštenje osobe.
✔️ Ne iznosiš njihove osobne podatke bez potrebe.
✔️ Ne istražuješ ih mimo zakonskih i etičkih okvira.
✔️ Ne gradiš autoritet na njihovoj tuzi.
📌 Zaključak
⛔️ Ne možemo graditi pomoć na temelju osobnog dojma.
⛔️ Ne možemo tražiti klikove i lajkove preko tuđih nesreća.
⛔️ I ne možemo se igrati socijalnog radnika – bez odgovornosti koju to nosi.
Autor: I.P.
Tko ima pravo odlučivati tko zaslužuje pomoć?
Foto: Portal ReStart
Apel za prekid internetskog nasilja u slučaju Tihane Šorman: čekajmo očitovanja i postupajmo odgovorno
Foto: Portal ReStart
Kleveta koja zabavlja? Kada “mamin blog” koristi moć za ismijavanje umjesto ispravka
Foto: Portal ReStart
Digitalni linč: Kako prepoznati, zaštititi se i pokrenuti pravne postupke
Foto: Portal ReStart
Dvojna mjerila – Ako influenceri vrijeđaju pratitelje, vrijede li ista pravila?
Foto: https://share.google/4eIZw2FSu6kQWe42C
OPASNA MOĆ UTJECAJA: Kada influenceri sa stotinu tisuća pratitelja šire govor mržnje
Foto: https://www.facebook.com/share/1Z5UR87fXL/
Nasilje preko interneta ili mobilnog telefona
Izvor fotografije: https://www.zjz-zadar.hr/zdrav-zivot/djeca-mladi/435
Zašto se ne smije obavljati funkcija javnog medija bez koncesije?
FOTO: Portal ReStart, I.P.
Medijska pismenost i zašto je ona važna?
U suvremenom društvu, mediji imaju veliki utjecaj na naše mišljenje, stavove, odluke i ponašanje. Medijska pismenost pomaže ljudima da budu:
Add comment
Comments