Sablićevo između javnog interesa i koncesije: Očitovanje koncesionara i glas građana

Foto: facebook stranica Udruge Pravda Istina Odgovornost (preuzeto iz grupe VGKT)

Od rujna 2024. plaža Sablićevo u Rijeci djelomično je dana pod koncesiju tvrtki koja ondje upravlja beach barom i iznajmljuje ležaljke. Iako se na prvi pogled čini kao komercijalni iskorak usmjeren prema razvoju turizma, brojni građani i udruge izražavaju zabrinutost – prvenstveno zbog smanjenja slobodnog javnog prostora, estetike plaže i pristupačnosti lokalnom stanovništvu.

Nakon objave članka https://www.restartaj.org/javni-glas/grad-rijeka/2572449_kada-se-gradani-ignoriraju-a-koncesionari-stite-sablicevo-vs-kantrida

👇očitovanje koncesionara.

📝 Očitovanje koncesionara

Na kritike građana i udruge PIO (Pravda, Istina, Odgovornost), vlasnik beach bara Kamov iznosi niz ključnih stavova:

Koncesija je zakonita i dobivena putem redovite procedure, a namijenjena je, prema njegovim riječima, "razvoju turizma, a ne isključivo zadovoljenju potreba lokalnog stanovništva".

Ležaljke se drže raspoređene na prostoru koncesije tijekom dana jer bi njihovo naslagivanje ili uklanjanje onemogućilo nesmetano korištenje i rezervacije. Navodi kako su često unaprijed rezervirane i dio poslovnog modela.

Nema zapreke građanima da dođu na plažu – prostor koncesije je definiran i dostupan je, ali nije besplatan.

Koncesionar je u komunikaciji s gradskim vlastima i tvrdi da je sve što se radi u skladu s propisima.

No, istovremeno koristi i ironičan ton kada komentira ideju o „zabrani pristupa stranim turistima“, čime zapravo ukazuje na moguću dvosmislenost u raspravi: štiti li se opće dobro – ili se javni prostor podređuje komercijalnim interesima?

🔍 Problem u praksi: Sablićevo nije "otvorena" plaža

Za razliku od nekih većih i prostranijih riječkih plaža, poput one kod Morskog prasca, gdje i nakon postavljanja ležaljki ostaje dovoljno slobodnog prostora za posjetitelje, Sablićevo je prirodno ograničena u širini i dubini. Uvučena u stijenama, s uskim pojasom šljunka, svaka dodatna komercijalna intervencija značajno utječe na raspoloživu površinu.

Kada se na takvoj plaži rasporede desetci ležaljki, iako formalno ostaje „slobodan pristup“, u stvarnosti je prostor za nesmetano korištenje s ručnikom izrazito smanjen – osobito u špici sezone. Posjetitelji bez interesa za plaćanje ležaljki nerijetko se osjećaju kao da se „guraju uz rub“ ili da su nepoželjni.

> "Važno je naglasiti kako sam koncesionar ne krši zakon, već koristi prava koja su mu dana od strane lokalne uprave. Upravo zato je odgovornost za ravnotežu između komercijalne djelatnosti i javnog interesa primarno na tijelima koja dodjeljuju koncesije."

⚖️ Pravo građana na more

➡️ Ustav RH jamči pravo na slobodan pristup pomorskom dobru. Iako koncesije same po sebi nisu nelegalne, njihovo provođenje mora poštovati načelo proporcionalnosti – tj. javni interes ne smije biti potpuno podređen privatnom.

➡️ Problem na Sablićevu nije (samo) u ležaljkama – već u osjećaju gubitka kontrole nad javnim prostorom, u izostanku dijaloga i u tome što se građani osjećaju ignorirano u procesima odlučivanja.

I dok građani izražavaju nezadovoljstvo, a koncesionar ponavlja kako "poštuje proceduru", suštinsko pitanje ostaje neriješeno – gdje završava zakonita koncesija, a gdje počinje pravo zajednice na javni prostor?

✅ Preporuke za građane

1. Zatražite uvid u ugovor o koncesiji – imate pravo znati uvjete i obaveze koncesionara.

2. Tražite uključivanje javnosti u odlučivanje o budućim koncesijama – putem javnih rasprava ili participativnog budžetiranja.

3. Prijavljujte nepravilnosti – ako primijetite da se prostor koristi izvan koncesijskog okvira (npr. širenje ležaljki ili fizička ograda), obratite se Lučkoj kapetaniji, Gradu Rijeci ili Državnom inspektoratu.

4. Organizirajte građanske inicijative – potaknite lokalne rasprave, skupove i medijsku vidljivost kako bi se čuo i glas korisnika plaže.

📢 Ne odustajte od prava na javni prostor, koristite dostupne mehanizme – obraćanja Gradu, Povjereniku za informiranje, Pučkoj pravobraniteljici – i budite konstruktivni. Jer svaka ležaljka možda ima svoju cijenu, ali svaka površina javnog prostora ima svoju vrijednost.

Zaključno

Sablićevo je simbol šireg pitanja – gdje je granica između turističkog razvoja i zaštite javnog prostora? Dok se koncesionar poziva na zakonitost i tržišne potrebe, građani se pitaju – je li Sablićevo još uvijek njihova plaža?

Autor: I.P.

Očitovanje koncesionara ( izvorni tekst ): 

Kao koncesionar sam odlučio odgovoriti na ovaj članak koji je po meni pun netočnosti pa da krenem od početka.

1. Koncesijska odobrenja koja su data za postavu ležaljki i suncobrana nisu data da bi Riječanina bilo bolje već da bi grad Rijeka se što više okrenuo turizmu.

Dakle znamo da je sve uništeno u gradu Rijeci pa čak i onaj svježi sir tonka koji je bio najbolji u Hrvatskoj za palačinke. Grad je odlučio da se okrene turizmu. Proglašen je i prijestolnicom kulture. Postao je tranzitni grad gdje se turisti zaustave na par dana i idu dalje prema jugu. Ljudi su stanove u centru grada Rijeka pretvorili u apartmane i puni su cijelu sezonu. Određena je i zona u centru grada gdje ugostitelji mogu raditi do 02 sata pa je oživio i noćni život u centru grada. Naravno, i to nekome smeta. 

Nadalje, mislite da netko od Riječana tko se svaki dan kupa na Pećinama ima novaca za platit ležaljku i par tura pića. Ja nemam, cijeli život živim u naselju Vulkan 2, Vežica, i prvi put sam skočio u more na toj plaži prije 50 godina. Vi koji ste napisali ovu objavu vjerojatno niste ni bili rođeni. Majka bi uzela u torbu piće i jedan paradajz i išli bi na more. Mislite da je danas drukčije. Dakle ležaljke prvenstveno iznajmljuju turisti koji kada dodu u hotel nude im flyer sa najljepšom plažom u Rijeci a prije nekoliko godina proglašenom i među 30 najljepših plaża u Hrvatskoj. 

Pa da pojasnim šta se tada dešava.

Taj turista dođe na plažu gdje nema mjesta niti za iglu stavit. Pita da li može iznajmit ležaljku i naravno ne može jer su sve iznajmljene, (dakle ova vaša slika vjerojatno je slikana u 9 sati ujutro), i onda pita dali može rezervirati ležaljku za druga 2 dana, i mi ju naplatimo i rezerviramo. Kada dođe mu otkucamo račun jer inspekcije ne bi tolerirale sve ležaljke iznajmljene a niti jedna kucana tog dana. Pa čak sad pregovaramo sa jednim hotelom da iznajmimo puno za prazno cijelo ljeto. Eto toliko od mene, malo lajavo sam Vam otkrio moje poslovne poteze a sve zato da Vam malo izoštrim sliku ove problematike.

2. Objašnjenje za Vaš komentar kako ležaljke moraju biti složene jedna u drugu dok se ne iznajme.

Prvo da pojasnim da 2024 g je država odlučila donesti pravilnik o koncesijskim odobrenjima a naputak su dobili od Europske unije. U biti tko da veću ponudu dobiva koncesijsko odobrenje što prije nije bilo tako već iznosi koncesija su bili određeni. Za primjer da i u Italiji se tako nešto desilo pa su se ugostitelji pobunili i kada je Njemac prvo koncesijsko odobrenje dobio stanovnici tog mjesta su mu bacili ležaljke u more. No to je Italia. Dakle pravilnik vrijedi za cijelu Hrvatsku i nemate zašto kriviti novu vlast. 

Nadalje neznam gdje ste to vidjeli da su lezaljke složene jedna u drugu dok se ne iznajme. U kojem gradu Hrvatske pa i Europe.

Pa eto uzeo sam si malo slobodnog vremena, kojeg nemam, a volim argumentirati ono što tvrdim za razliku od Vas, i 25.6 u jutarnjim satima slikao sam sve plaze, Jadranovo, Selce, Crikvenica, Novi Vinodolski i te slike Vam stavljam kao argumente da ste u krivu. Gdje to vidite da se slažu ležaljke jedna u drugu dok se ne iznajme. Ili možda za nas Riječane vrijede drugi neki zakoni.

Dakle pravilnik koncesijsko odobrenja kaže:

-Držati sredstva za obavljanje djelatnosti (ležaljke i suncobrane) uredno složene i smještene na određenoj lokaciji dok se ne iznajme 

-spremati sredstva za obavljanje djelatnosti (ležaljke i suncobrane) na određenoj lokaciji kada se prestanu koristiti

Vama i jedno i drugo znači da moraju biti složene jedna u drugu pa se pitam zašto se onda koriste dva termina za isto značenje

Pa navodim sada i probleme koji nastaju iz toga.

1. U svakom poslu najvažnije je izložitit proizvod da bi se prodao. Ležaljke tako složene govore jednom kupaču da se vjerojatno ne iznajmljuju jer nisu složene tako da se iznajme. I pitanje je šta je to ljepše za vidjet na plaži. Zamislite plažu u Crikvenici s 500 ležaljki složenih jednu u drugu i čekaju da ih netko počne iznajmljivati. Kako bi ta plaža izgledala?

2. Kako objasnit kupaču da bi trebao oslobodit mjesto jer mi imamo koncesijsko odobrenje i želimo postavit ležaljku. Dali ste svjesni koje sve odgovore dobivamo od kupača koji bi nakon što se spustio 100 stepenica do plaže sad trebao otiči sa plaže jer nema vise niti jednog mjesta slobodnog. Koji kupač će Vam to napravit.

3. Problem je još veći ako smo unaprijed naplatili rezervaciju leżaljki a ne možemo ju postavit.

Dakle nemoguća misija.

Ne trebate niti novu vlast grada Rijeke krivit za nešto jer evo iz prve ruke saznajete da je jedna od ključnih osoba novoizabrane vlade grada Rijeka bila nekoliko dana prisutna na plaži da vidi o čemu se radi. Nije u redu da imenujem ali nakon što me konobar nazvao jer sam bio van Hrvatske, razgovarao sam s tom osobom, iz prve sam mislio da se netko lažno predstavlja i ovom prilikom mu se izvinjavam jer sam dosta temperamentan bio, ali našao sam sliku osobe, poslao konobaru koji je osobu potvrdio i koliko sam shvatio mišljenja je kao i vi, i njemu smetaju i ležaljke i beach bar i naravno imaju legitimno pravo da donose drukčije odluke u budučnosti jer su ih građani za to izabrali.

Ali ne možete smatrati normalnim nekome naplatiti 15000 e za koncesije koje poduzetnik mora zaradit za 2 mjeseca rada i onda se prema tome odnositi kad ne može iznajmiti ležaljku, tko mu je kriv što je izlicitirao koncesijsko odobrenje.

Jednostavno nejde to tako ljudi u poslovnom svijetu.

Dati ću sad i svoje osobno mišljenje. Vjerujte mi da mi je baš svejedno hoće li nova vlast sa svih plaža maknuti ležaljke i beach barove. Opet ponavljam njihovo legitimno pravo jer su izabrani. Imam koju godinu i već sve više razmisljam o penziji pa mi i ne trebaju ovakva prozivanja.

Kažu ljudi kada starimo da smo sve gori i gori. Ja mislim za sebe da ću biti najgori.

Prije dvije godine su nas prozivali da smo otpad i smeće na plaži ostavili i slikali škrinju od Leda, kao otpad, za koju smo čekali da Ledo dođe po nju, te slikali staklo ostavljeno kao smeće a kada je to beach bar Kamov imao ikakve staklene površine.

Neznam gdje je ljudskoj zlobi kraj.

Pa eto za kraj malo sarkazma da i korak dalje odemo. Umjesto da samo ležaljke maknemo možda da tražimo od grada Rijeke da postavi tog pomorskog redara za plaže, kojeg samo Rijeka ima na cijeloj obali Hrvatskoj, pa neka na vrhu stepenica traži osobne od kupača i strance jednostavno ne pusti na plažu. Zašto bi nama Riječanima zauzimali mjesto na našoj plaži, pa da ja s Vežice se ne mogu kupati na Pećinama.

Nadam se da nikoga nisam uvrijedio, niti bivše vlasti niti sadašnje vlasti. 

Izvinjavam se i ugostiteljima čije sam ležaljke snimao da argumentiram moje tvrdnje.

Veselito Mudrinić

Vlasnik Beach bara Kamov

Brza replika Udruge Pravda Istina Odgovornost:

Kamov Uopće nije bitno što Vama više paše, kako ćete Vi reklamirati proizvod i koliko ljudi će taj proizvod koristiti u kontekstu ovog teksta i zakona, ležaljke moraju biti složene, a ovdje stoje prazne ležaljke po plaži, zauzimanje mjesta na koje može neki čovjek staviti svoj ručnik da tamo stoji prazna ležaljka jest u najmanju ruku bezobrazno i sebično, a da ne govorimo dalje. Ljudi koji žele ležaljku znaju da ju mogu iznajmiti.

Što se tiče sarkazma, ne postoji zakon da turisti ne mogu na plažu, ali je jasno propisano kako ležaljke moraju biti izložene. Vaš budžet i koncesija Vam ne daju nikakvo pravo kršiti ikakve odredbe. Građani imaju neka pravu i u ovom gradu. Stvarno se nadamo da će Rijeka dobiti komunalne redare , pogotovo kada vidimo ovakve komentare kako je sasvim ok kršiti odredbe jer Vam je to u interesu. Ako mislite da je koncesija previše skupa, onda se treba žaliti onome tko ju izdaje, a sigurni smo da ima još interesa za tu lokaciju, u najgorem slučaju.

Ne znamo kome smeta ikakav beach bar, smetaju kršenja zakona, npr. ležaljke koje zauzimaju cijelu plažu, npr. da se negdje glazba pušta preglasno kasno u noć, da se ne čisti za sobom, takve stvari smetaju. Znamo da ste već lani po fejsu pisali da Vas nije briga što ležaljke moraju biti posložene na kup jer Vama ovako više paše da rezervirate mjesta.

Očito ste istog mišljenja i sada, ali smatramo da takvo mišljenje ipak nije iznad prava građana i legalnih odredbi i da sustav mora početi funkcionirati. lp