Dok se kod "provjerenih kriminalaca" pazi na svaki detalj kako dijete ne bi doživjelo stres, kod majke koja javno progovara o nepravilnostima u HZSR-u, trauma djeteta postaje kolateralna žrtva. Tko je dopustio da više policajaca vrši pretres pred očima maloljetnika, i je li stvarni cilj bila potraga za dokazima ili – ušutkivanje?
NOVA GRADIŠKA – Može li audio snimka službenog postupka, nastala u svrhu zaštite temeljnih ljudskih prava, postati povod za upad policije u dom i pretres pred maloljetnim djetetom? Slučaj jedne majke iz Nove Gradiške sugerira da su pravila u Hrvatskoj itekako rastezljiva, ovisno o tome tko se nalazi s druge strane zakona.
Dvostruki standardi "zaštite djeteta"
Prema svjedočanstvu majke, policijsko postupanje u njezinom domu razotkrilo je duboko zabrinjavajuću praksu. Dok uobičajeni protokoli nalažu prisutnost stručnjaka (psihologa ili socijalnih radnika) kada se pretres vrši u prisutnosti djece kod osoba iz kriminalnog miljea, u ovom slučaju ti su standardi izostali.
"Kad se ide u pretres kod 'seoskog kriminalca' i tamo je maloljetno dijete, onda se zove Centar... Odjednom je svima važno da dijete ne doživi stres. Ali kad se u pretres dolazi majci koja se bori protiv institucija – onda nitko od njih šest ne pita treba li dijete maknuti iz kuće", navodi majka u svojoj potresnoj objavi.
Rezultat? Dijete koje noću ne spava, pretrpljeni stres i trauma koja će ostaviti trajne posljedice. Postavlja se legitimno pitanje: Zašto HZSR, koji bi po definiciji trebao štititi dobrobit djeteta, pokreće postupke koji izravno izlažu to isto dijete policijskoj represiji?
Snimanje službene osobe: Kazneno djelo ili pravo na obranu?
Podsjetimo, brojne pravne analize i sudska praksa (poput one objavljene na portalu Restartaj) naglašavaju da snimanje službene osobe u obavljanju javne dužnosti nije nužno kazneno djelo, pogotovo ako se snima radi dokazivanja nepravilnosti ili zaštite prava u postupku.
Ipak, u ovom slučaju, sudac je odobrio pretres. Je li to bio opravdan pokušaj izuzimanja dokaza ili demonstracija sile? Kada šest policijskih službenika "pretražuje gornji kat kuće" pred očima djeteta, granica između provođenja zakona i zastrašivanja građanina postaje opasno tanka.
Tko preuzima odgovornost?
Ovaj slučaj nije samo izolirani incident u Novoj Gradiški; on je simptom sustava koji, čini se, koristi kazneni progon kao alat za ušutkivanje onih koji se usude javno ukazati na propuste.
❓️ Pitanje za MUP: Zašto nije osigurana stručna pomoć za dijete tijekom pretresa?
❓️ Pitanje za HZSR: Kako se trauma djeteta tijekom policijske akcije uklapa u "najbolji interes djeteta" koji zastupate?
❓️ Pitanje za javnost: Hoćemo li dopustiti da djeca postanu sredstvo pritiska na roditelje koji traže pravdu?
Majka poručuje da neće prestati govoriti. No, cijena koju plaća njezino dijete prevelika je da bi prošla bez odgovora nadležnih institucija.
Kada policija provodi pretres doma u kojem se nalazi dijete, njezino postupanje nije samo stvar "dobre volje", već je strogo regulirano zakonima koji štite prava djeteta.
1. Načelo razmjernosti i zaštita najboljeg interesa
Prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima (ZPPO), svako postupanje policije mora biti odmjereno:
Članak 5. (Načelo razmjernosti): Policijski službenik mora primijeniti onu ovlast kojom se u najmanjoj mjeri zadire u prava i slobode čovjeka, a postiže se svrha posla. Ako je cilj bio izuzimanje snimke, dolazak šestero policajaca pred djetetom može se smatrati pretjeranim i nerazmjernim.
Članak 21. (Zaštita maloljetnika): Pri primjeni ovlasti prema maloljetnicima, policija je dužna voditi računa o zaštiti njihovog najboljeg interesa i privatnosti. Pretres gornjeg dijela kuće dok dijete gleda direktno je kršenje ovog načela ako nisu poduzete mjere da se dijete zaštiti od stresa.
2. Posebno osposobljeni službenici
Zakon nalaže da u osjetljivim situacijama ne sudjeluje "bilo tko":
ZPPO, Članak 21. st. 1.: Policijsku ovlast prema maloljetnicima u pravilu treba primjenjivati posebno osposobljen policijski službenik (policajac za mladež), osim u iznimno žurnim situacijama. Šest "običnih" policajaca bez stručne pratnje (psihologa ili socijalnog radnika) u planiranom pretresu stana majke je ozbiljan proceduralni propust.
3. Pravilnik o načinu policijskog postupanja
Ovaj podzakonski akt (NN 89/10, 76/15) detaljnije propisuje kako se policija mora ponašati:
Članak 11.: Pri obavljanju poslova prema djeci, policajac mora postupati s posebnim obzirom, pazeći da djetetu ne nanese nepotrebnu štetu ili sramotu.
Prisutnost stručnih osoba: Iako zakon izričito ne nalaže psihologa pri svakom pretresu, sudska praksa i standardi zaštite djeteta nalažu da se, ako se očekuje traumatična situacija, osigura prisutnost osobe u koju dijete ima povjerenja ili stručnjaka, što je majka ispravno primijetila kao "dvostruka pravila".
4. Konvencija o pravima djeteta (Međunarodni ugovor)
Hrvatska je potpisnica UN-ove Konvencije koja je iznad zakona:
Članak 3.: U svim akcijama koje se odnose na djecu, od primarnog značaja mora biti dobrobit djeteta.
Članak 16.: Dijete ne smije biti izloženo proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost i dom.
Policija je imala zakonsku mogućnost (i obvezu) organizirati pretres tako da dijete bude pošteđeno traume, ali je svjesno ili nemarom odabrala metodu koja ostavlja posljedice.
ZAKLJUČAK: Pravna farsa ili svjesno zastrašivanje?
Ono što ovaj slučaj čini posebno alarmantnim nije samo prisutnost djeteta pri pretresu, već činjenica da se cijela represivna mašinerija pokrenula oko nečega što, prema dugogodišnjoj praksi hrvatskih sudova, uopće nije kazneno djelo.
Institucije bi morale znati pravo (Iura novit curia)
Teško je povjerovati da pravne službe HZSR-a, nadležni državni odvjetnici i suci istrage nisu upoznati s odlukama Vrhovnog suda RH, koji je u više navrata (poput presude u predmetu br. Kž-26/12) jasno potvrdio:
Snimanje javnog službenika u obavljanju njegove dužnosti, osobito kada se ukazuje na nepravilnosti, predstavlja javni interes koji je iznad prava na privatnost tog službenika. Takva snimka ne može biti temelj za kazneni progon građana.
Lažno prijavljivanje i zlouporaba sustava
Slijedom navedenog, nameće se logičan, ali zastrašujući zaključak: ako je HZSR prijavio majku za "neovlašteno snimanje" znajući da se radilo o službenom razgovoru, postoji opravdana sumnja da je riječ o lažnom prijavljivanju kaznenog djela. Još više zabrinjava uloga suda koji je olako potpisao nalog za pretres doma.
Ako sudac istrage i DORH ignoriraju ustaljenu sudsku praksu i odobravaju "upad" u dom zbog audio zapisa, postavlja se pitanje: je li cilj bio provođenje zakona ili pružanje logističke potpore instituciji koja se želi osvetiti "neposlušnoj" stranci?
Korištenje policije kao "službe za zastrašivanje" roditelja koji traže pravdu, uz potpunu ignoranciju dobrobiti djeteta, predstavlja opasan presedan. Ako zakoni i sudska praksa vrijede samo na papiru, a u stvarnosti služe kao alat za represiju nad najranjivijima, onda nismo pred zakonom svi isti.
Tko će odgovarati za neopravdani upad u dom, traumu djeteta i očito nepoznavanje (ili svjesno kršenje) pravnih standarda Republike Hrvatske?
PREOKRET: Hoće li HZSR odgovarati za lažno prijavljivanje?
Dok javnost zgroženo prati detalje o upadu većeg broja policijskih službenika u dom majke iz Nove Gradiške pred očima njezinog djeteta, pravni stručnjaci otvaraju novo, ključno pitanje: Je li HZSR podnošenjem ove prijave sam počinio kazneno djelo?
Naime, Članak 304. Kaznenog zakona (Lažno prijavljivanje kaznenog djela) jasno propisuje kaznu za onoga tko prijavi drugu osobu da je počinila kazneno djelo, iako zna da to nije istina.
Zašto je ovo ovdje primjenjivo?
Službena dužnost poznavanja prava: HZSR nije neuki pojedinac, već državna institucija s pravnim odjelima. Oni su morali znati za ustaljenu praksu Vrhovnog suda RH prema kojoj snimanje službene osobe u uredu nije kazneno djelo.
Svijest o nepostojanju djela: Ako su znali da snimka služi kao dokaz o njihovim (ne)pravilnostima, a svejedno su je prijavili kao "neovlaštenu" kako bi isprovocirali policijsku akciju, svjesno su zloupotrijebili sustav.
ODO i Sud kao suučesnici nemara: Još je skandaloznije da su Općinsko državno odvjetništvo i sudac istrage postupali po takvoj prijavi. Umjesto da je odbace kao pravno neutemeljenu, oni su potpisali nalog za pretres doma. Tim činom su omogućili da se represivni aparat upotrijebi kao alat za osobnu osvetu ili zastrašivanje, zanemarujući pritom prisutnost maloljetnog djeteta.
Tko je ovdje stvarni počinitelj?
Ako se utvrdi da nije bilo elemenata kaznenog djela od strane majke, njezina obrana ima legitimno pravo zatražiti progon odgovornih osoba u HZSR-u. Pitanje je jasno: je li prijava podnesena da bi se zaštitio zakon ili da bi se "lovina" pretvorila u poruku svima koji se usude snimati rad institucija?
"Kada institucija lažno prijavi građanina kako bi mu u kuću poslala policiju pred djetetom, to više nije pravna država – to je institucionalni teror."
Autor: I.P.
INSTITUCIONALNO ZASTRAŠIVANJE ILI PROVEDBA ZAKONA? Slučaj majke iz Nove Gradiške otvara opasna pitanja
Dok se kod "provjerenih kriminalaca" pazi na svaki detalj kako dijete ne bi doživjelo stres, kod majke koja javno progovara o nepravilnostima u HZSR-u, trauma djeteta postaje kolateralna žrtva. Tko je dopustio da više policajaca vrši pretres pred očima maloljetnika, i je li stvarni cilj bila potraga za dokazima ili – ušutkivanje?
INKLUZIJA NA PAPIRU, SIROMAŠTVO U PRAKSI: Zašto sustav svjesno tjera pomoćnike u nastavi iz škola?
Hrvatska se voli hvaliti europskim standardima inkluzivnog obrazovanja. No, iza sjajnih brošura krije se vojska potplaćenih entuzijasta koji za 750 eura mjesečno pokušavaju održati taj isti sustav na životu. Dok cijene najma stana dosežu iznose njihovih cijelih plaća, pomoćnici u nastavi postaju „socijalni slučajevi“ koji obrazuju našu djecu.
Sustav u službi statistike, a ne djeteta: Je li udomljavanje u Hrvatskoj postalo paravan za profit?
Dok se u javnosti procesi izdvajanja djece iz obitelji često prezentiraju kao nužni činovi spašavanja, dublji pogled u praksu otkriva zabrinjavajuću mrežu birokratske samovolje, pravnih nelogičnosti i manjka transparentnosti. Kritičari sustava upozoravaju: "Zaštita prava djeteta" postala je floskula kojom se prikriva organizirano održavanje radnih mjesta i trošenje sredstava iz proračuna i EU fondova.
Bonton oblačenja u školi i na poslu
Bonton odijevanja, kako u školi, tako i na poslu, podrazumijeva pridržavanje određenih pravila i normi vezanih za izgled, odjeću i opće ponašanje ovisno o situaciji i okruženju. Evo glavnih smjernica bontona odijevanja za oba okruženja:
Odgovornost državnih tijela u zaštiti djece
Ugroženost djece je viševrsna i cjelovita pojava. U večini slučajeva roditelji prepoznaju potrebu da svoju djecu zaštite od neprimjerenih postupaka državnih tijela i trećih osoba, no ponekad ni sami ne udovoljavaju zahtjevu da su oni prije svih pozvani skrbiti o dobrobiti svoje djece. Stoga je na državnim tijelima da interveniraju radi zaštite djece, njihovih prava i dobrobiti.
Što to ima u Hrvatskom zavodu za socijalni rad čudno pa da uništavaju tuđe živote
Izvor: https://socskrb.hr/propisi/
Pravilnik o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta NN 122/13, 82/22
Izvor: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2015_11_123_2346.html
Odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda se od 1993. g. 15. svibnja svake godine obilježava kao Međunarodni dan obitelji
Ovaj dan pruža priliku za promicanje svijesti o pitanjima koja se odnose na obitelj i proširivanje znanja o društvenim, ekonomskim i demografskim procesima koji utječu na obitelji. Dana 25. rujna 2015. godine, 193 države članice Ujedinjenih naroda jednoglasno su usvojile Ciljeve održivog razvoja. Politike i programi usmjereni na obitelj su od vitalnog značaja za postizanje mnogih od ovih ciljeva.
Djeci bi se ostvarivale jednake mogućnosti i prilike kad bi ih roditelji jednostavno dali na udomljavanje
Nakon daljnjih doživljenih nasilja od HZSR, i drugih upravnih tijela, u bitnom, ne može se shvatiti, kome ova situacija pogoduje, osim HZSR stručnoj osobi i/ili udomitelju!? Stoga sam danas poslala svi odgovornim osobama slijeći upit:
U sustavu socijalne skrbi žrtve i oštećenike tretiraju kao nepodobne i lude
Puno je propusta iz sustava socijalne skrbi, te o dubljem razlozima ne treba ni razmišljati s obzirom da se krši niz jasnih zakonom propisanih odredbi, stoga treba primarno osigurati da se službena osoba u sustavu prema korisnicima ne može služiti morima i ovlastima, a na temelju osobnih stavova ili dojmova o istoj.
Add comment
Comments