Može li se smatrati da su obrtnici u paušalnom sustavu oporezivanja u prikrivenom radnom odnosu?

Pravna osnova

• čl. 10 Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17, 98/19 ) definira radni odnos kao odnos temeljem kojeg radnik osobno i neprekidno obavlja rad za poslodavca, prema njegovim uputama i pod njegovim uputama za plaću
• Opći porezni zakon ( NN 115/16, 106/18 ) definira svrhu i načela oporezivanja, uključujući zabranu zlouporabe prava i poreznih pogodnosti ( Npr. čl.12 i čl.13 )
• Pravilnik o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti ( NN 1/17, 121/19 ) uređuje kriterije za ulazak i oporezivanje u paušalnom sustavu
• Zakon o obrtu ( NN 143/13, 127/19, 41/20 ) čl. 8 st.2 definira da radom u obrtu obrtnik ostvaruje prava i obveze iz radnog odnosa ako ta prava ne ostvaruje po drugoj osnovi.

Pravni okvir za utvrđivanje prikrivenog radnog odnosa

• Rad se obavlja prema uputama druge strane.
• Rad se obavlja u prostorijama “poslodavca”.
• Postoji kontinuiranosti i dugoročnost odnosa.
• Postoji ograničenost u odlučivanju obrtnika.

Ukoliko su navedeni kriteriji zadovoljeni, postoji mogućnost da se poslovni odnos redefinira kao prikriveni radni odnos. NO, u skladu s praksom Vrhovnog i Ustavnog suda RH ( Npr. U-III-8294/2013), ključan je dogovor stranaka i njihova volja, a ne forma.

Analiza konkretne prakse Porezne uprave 

Porezna uprava, prema dostupnim informacijama i iskustvima obrtnika, u nekim slučajevima tumači dugoročnu suradnju s jednim klijentom kao indikator prikrivenog radnog odnosa. Takva praksa je problematična iz nekoliko razloga:

• Ne postoji zakonska zapreka da obrtnik posluje isključivo s jednim klijentom.
• Često se zanemaruju činjenice koje potvrđuju samostalnost u radu ( Npr. Ugovor o suradnji, plaćanje po učinku, fleksibilno radno vrijeme, poslovni rizik obrtnika).
• Teret dokaza se prebacuje isključivo na obrtnika, što nije u skladu s načelom nepristranog postupanja ( Opći porezni zakon, čl.10 st.2 )

Pravni stav o obvezi plaćanja doprinosa

Ako se utvrdi da ju u pitanju radni odnos, tada je prema Zakonu o doprinosima obveza plaćanja doprinosa primarno na poslodavcu ( obrtnikovom klijentu ), a ne obrtniku. Retroaktivna obveza za obrtnika da plati doprinose kao da je zaposlenik predstavlja pravni apsurd ako se pritom ne priznaju i radna prava ( npr. bolovanje, mirovinski staž, otpremnine). 

Savjeti za obrtnike

• Uvijek sklapati detaljan ugovor o poslovnoj suradnji s klijentom, koji jasno ističe samostalnost rada.
• Voditi poslovne knjige, izdavati račune i poslovati kao neovisni subjekt.
• Ako dođe do rješenja Porezne uprave koji se osporava status obrtnika, pravovremeno pokrenuti upravni spor ( u roku od 30 dana od drugostupanjskog rješenja ).

Zaključak:

Smatramo da samo postojanje jednog klijenta nije dovoljan kriterij za utvrđivanje prikrivenog radnog odnosa bez sveobuhvatne analize svih relevantnih okolnosti. Praksa Porezne uprave da selektivno tumači činjenice u korist naplate poreza nije u skladu s temeljnim načelima pravne sigurnosti i nepristranosti. 

Ukoliko Porezna uprava ustraje na takvom tumačenju, obrtnici imaju osnovu za pokretanje upravnog spora i eventualnu tužbu protiv Republike Hrvatske zbog povrede prava na pravičan postupak. 

Više o temi pročitajte u prvom izdanju mjesečne publikacije Portala ReStart

- Javni Glas: Demokratski Kompas